U zapadnim zemljama između šest i deset posto ljudi pati od nesanice koja im otežava svakodnevno funkcioniranje, a za Hrvatsku to znači da od nesanice pati broj ljudi veličine grada Splita, ističe pročelnik Zavoda za poremećaje spavanja Klinike za psihijatriju Vrapče Domagoj Vidović.
Svatko može imati neprospavanu noć, no to ne znači da je
osoba razvila kliničku sliku nesanice. Teškoće sa spavanjem
postaju medicinski problem u trenutku kada se tegobe toliko
intenziviraju da osoba otežano funkcionira, odnosno kada postane
smanjeno funkcionalna u radnom, obiteljskom i društvenom smislu,
ističe docent Vidović.
Dugotrajno neliječena nesanica može rezultirati povećanim
rizikom za razvoj depresivnog poremećaja u sklopu kojeg se može
razviti i suicidalnost.
Svaka neprospavana noć ostavlja u mozgu ostatke metabolizma što
kod bolesnika, kod kojeg se razvije kronična nesanica, može
predstavljati rizični čimbenik za razvoj Alzheimerove demencije.
“Teško je odrediti samo jedan razlog za razvoj nesanice. Sklonije
su joj osobe koje su inače tjeskobne, one koje naginju
perfekcionizmu, negativnom pogledu na budućnost”, navodi Vidović.
“Česti razlozi koji pokreću nesanicu su stresni događaji bilo
pozitivnog, bilo negativnog karaktera, kao što su bolesti u
obitelji, gubitak radnog mjesta, druga traumatična iskustva.
Potom se aktiviraju perpetuirajući čimbenici, a oni predstavljaju
skup pogrešnih uvjerenja i neprimjerenih obrazaca ponašanja koji
nesanicu uvode u začarani krug kroniciteta”, pojašnjava.
Značajan utjecaj na kvalitetu života ima opstruktivna apneja
tijekom spavanja budući da dolazi do višestrukih epizoda prekida
disanja tijekom noći. Vidović navodi kako se kod nekih bolesnika
istovremeno javljaju simptomi opstruktivne apneje i nesanice što
komplicira kliničku sliku i dodatno smanjuje kvalitetu života.
Nesanica je češća u žena
Nesanica je češća u žena, a jednim dijelom, to se objašnjava i
promjenama u hormonalnom statusu.
“Kod žena mlađe životne dobi hormonalne promjene su izražene na
mjesečnoj razini, a u kasnijem periodu života, u menopauzi, su
relativno trajnijeg, ali i intenzivnijeg karaktera. Osim toga,
žene su po svojoj prirodi puno više posvećene brizi za bližnje,
promišljanju o budućnosti i sukladno tome češće razvijaju
nesanicu”, objašnjava Vidović.
Kaže i kako utvrđivanje povoda nesanice nije presudno u liječenju
– netko može dobiti na lotu i prestati spavati, nekome umre draga
osoba i prestane spavati. “U terapiji nam je značajnije djelovati
na pogrešna uvjerenja i ponašanja koje oboljeli razvijaju i time
produljuju i pogoršavaju nesanicu, nego razglabati o uzrocima
nesanice”, kaže.
Velike probleme sa spavanjem imaju žene u periodu perimenopauze
kada se nesanica iznimno često javlja, uz čitav niz drugih
tegoba, poput preznojavanja, gubitka tonusa kože, suhoće
vagine, nepravilnih menstrualnih krvarenja. Nažalost, kod većeg
broja žena ove tegobe često postaju kronične, a s ulaskom u
postmenopauzu žene češće razvijaju i opstruktivnu apneju u
spavanju.
Benzodiazepini nisu dobar izbor protiv
nesanice
“Kao što i sve suvremene europske i svjetske smjernice navode,
prva metoda liječenja za nesanicu je primjena
kognitivno-bihevioralne terapije, kod koje je najveći problem
njezina dostupnost, koja je zbog objektivnih razloga svugdje
limitirana”, navodi Vidović.
Liječnici su zbog toga vrlo često usmjereni prema
propisivanju psihofarmaka, odnosno hipnotika, a prema svim
suvremenim pokazateljima preporučuje se povremena,
diskontinuirana primjena hipnotika, posebno onih iz skupine Z
lijekova duljeg trajanja.
Mnogi ‘na svoju ruku’ zbog nesanice uzimaju benzodiazepine što
Vidović ne preporučuje te ističe da se oko lijekova
uvijek treba posavjetovati s liječnikom obiteljske
medicine koji, po potrebi, upućuje pacijenta
specijalistu.
“Većina benzodiazepina ima vrijeme trajanja neprimjereno
potrebama. To znači da postoji velika šansa da se osoba drugo
jutro probudi mamurna, osjeća izraženu pospanost drugi dan.
Dugotrajna primjena te skupine lijekova dovodi do promijene
arhitekture spavanja. Lijekove skupine benzodiazepina ne bi
trebalo učestalo primjenjivati u terapiji nesanice”, kaže.
U terapiji nesanice najprimjerenijima su se pokazali Z lijekovi,
posebno oni duljeg djelovanja. “Ti lijekovi se dobivaju na recept
i šanse za razvoj ovisnosti su minimalne”, objašnjava.
Kad je riječ o pristupu liječenju, ističe da
je ako primjerice osoba uz nesanicu pati i od
anksioznosti potrebno liječiti oba poremećaja, bilo da se
liječenje provodi psihoterapijski ili primjenom
farmakoterapije.
Lijekovima se vrlo uspješno nesanica može staviti pod kontrolu, a
pritom je bitno da se pacijenti pridržavaju uputa, kazao je
Vidović.