Virski umirovljenik vlasnik je jedne od najvećih kolekcija autića u Hrvatskoj u kojoj se nalazi gotovo 5.200 modela vrijednih preko 150.000 eura.
Sedamdeset i trogodišnji Dušan Erkalović prstima spretno prelazi
preko touchpada na laptopu ne skidajući pogled s monitora.
Erkalović je rođeni Petrinjac, bio je zagrebački đak i student,
potom inženjer strojarstva u konstrukcionom birou sisačke
Željezare, djelatnik petrinjskog ureda za obranu i gradskog
komunalnog odjela. Sada je umirovljenik i stanovnik otoka Vira u
virskom naselju Biskupljača. Dok surfa u dnevnom boravku svog
apartmana koji se ljeti iznajmljuje gostima, ne skriva djetinju
zanesenost.
– Ovaj model autića VW Karmann Ghia Type 13 Cabriolet Sea Blue
prava je rijetkost. Cijena mu je preko 400 dolara – kaže gospodin
Dušan ponosno potvrđujući kako ima ne samo taj model autića, nego
gotovo 5.200 komada različitih modela vrijednosti veće od 150.000
eura koje je prikupio posljednjih tridesetak godina. Erkalović je
pasionirani kolekcionar autića s najvećom kolekcijom na otoku
Viru i Zadarskoj županiji, a u cijeloj Hrvatskoj samo jedan
Zagrepčanin posjeduje više modela autića. No i njega bi Erkalović
kolekcionarski prešišao da je s početkom Domovinskog rata iz
rodne Petrinje u Zagreb mogao prenijeti dotad prikupljenih 5.000
modela autića u svim mjerilima. Da se to dogodilo sada bi ih imao
najmanje 10.000, a imao bi i željeznice, avione i piste za utrke
autića.
– Sve sam to imao. Kada je počeo rat otišao sam kao izbjeglica u
Zagreb, a kada sam se nakon rata vratio u Petrinju, u kući više
nije bilo ničeg. Ostao je samo jedan mali kontejner od kamiončića
u koji je moj sin stavio maramicu. Na podu sam našao pocijepanu
moju inženjersku diplomu, dok mi je cijela kolekcija pokradena. U
tom trenutku nisam mislio da ću ponovno početi skupljati autiće –
prisjeća se Dušan dramatične epizode povratka u rodni kraj. U
obiteljskoj kući u Viru Dušan čuva svega nekoliko kolekcionarskih
kutija sa stotinjak autića, dok se ostatak Erkalovićeve
impozantne kolekcije nalazi u Petrinji. Ti su autići uredno
posloženi na nizu polica ostakljenog i osvijetljenog regala koji
zauzima cijeli zidni prostor u radnoj sobi, dok se na tavanu kuće
nalazi najveći dio kolekcije. Svi su ti autići trenutno dostupni
za razgledavanje u urednom i precizno posloženom online katalogu
na adresi autici.binarni.net, a katalog je izradio Dušanov sin
Aleksandar, programer iz Zagreba koji radi za inozemne
tvrtke.
Strast prema autićima Dušan je otkrio kao zagrebački
srednjoškolac. U dućanu Mehanotehnike iz Izole u Bogovićevoj u
Zagrebu mladi Erkalović kupovao je autiće, ali i željeznice i
kućice koje je tada jedna od najvećih tvornica igračaka na
svijetu izrađivala po Walmartovoj licenci. Slovenska
Mehanotehnika bila je tvornica dječjih snova, ali i tvornica
igračaka za odrasle.
– Kupovao sam jedan ili dva autića mjesečno, jer tada nisu bili
skupi. To su bili autići francuskog proizvođača Norev koji je
izrađivao modele francuskih automobila, no ti autići nisu bili
detaljno napravljeni. Bili su poput igrački – govori virski
kolekcionar. Norev postoji i sada kao proizvođač autića, ali s
puno kvalitetnije izrađenim modelima poput aktualnog hibrida
Renault Espace koji se također nalazi u Erkalovićevoj kolekciji.
Autiće Dušan nabavlja u Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji u
specijaliziranim trgovinama kolekcionarskih autića koje posjećuje
njegov sin Aleksandar, potom na sajmovima automobila i online.
Postoji i veće društvo kolekcionara u Hrvatskoj, Dušan ih naziva
kolegama, koji bez poštarine nabavljaju modele autića. Šezdesetih
i sedamdesetih godina prošlog stoljeća izbor se svodio samo na
trgovine Mehanotehnike, a kasnije i na putovanja u Italiju.
– Igračaka je u Hrvatskoj i Jugoslaviji bilo svugdje, ali
kolekcionarskih autića samo u dućanima Mehanotehnike. Ti su
autići bili puno skuplji i kvalitetniji od igračaka automobila –
dodaje virski umirovljenik i kolekcionar pokazujući na zapakirani
zeleni Peugeot 404 u mjerilu 1:43 južnoafričkog proizvođača koji
bez poštarine ima cijenu od 99 eura. Vrlo je detaljan i
autentičan sa svim elementima klasičnog Peugeotovog modela, no
Dušan tvrdi kako ima puno detaljnijih, kvalitetnijih i rjeđih
autića kojima je cijena trostruko ili četverostruko veća.
Naravno, sve ih posjeduje u svojoj kolekciji. Golema Dušanova
kolekcija također uključuje deset željeznica te veći broj kućica
koje kad se poslože i osvijetle, a ulica popuni autićima,
izgledaju kao fantastično i bajkovito prizorište nekog animiranog
filma. U tom je teatru s autićima odrastao Dušanov sin
Aleksandar, ali kad je odrastao i prerastao igre s ocem, igre u
kući Erkalovićevih nisu prestale niti se Dušan oprostio od
kolekcionarstva. I kada je stanovao kod tete i tetka u Zagrebu
koji su, kaže, bili imućni ljudi, i kada je kasnije kao mladić
odlazio u Italiju, pa i sada u svom apartmanskom dnevnom boravku
s laptopom, Dušan je i dalje strastveni kolekcionar.
Kada je 1970-ih počeo raditi u Željezari Sisak, Dušan je imao
značajniju svota novca na raspolaganju za svoju kolekcionarsku
strast, a u međuvremenu je počeo i voziti automobil. Kao mladić
je imao VW 1200, takozvanu Bubu. U kolekciji Dušanovih autića
upravo je VW među najzastupljenijima, i to uz Mercedes, Opel,
Ford i BMW. Prava gomila Buba nalazi se u Erkalovićevoj
kolekciji, uključujući filmsku Herbie Bubu s crnim krovom i
prepoznatljivim brojem 53 u krugu te plavo-bijelo milicijsku
Bubu. Dušanova je bila klasična VW 1200 Buba.
– Auto mi je kupio rođak, a kako sam imao dobru plaću mogao sam
si priuštiti odlazak u Italiju – prisjeća se Dušan kako je u
Trst, za razliku od goleme većine sunarodnjaka, odlazio zbog
autića, a ne šminkerskog tekstila ili neke druge luksuzne robe.
Talijani su imali tvornice igračaka i autića Mercury, Polistil i
Politoys, a sami modeli bili su čvršći i masivniji od sadašnjih.
To znači kako se s njima moglo igrati.
– Uživao sam ih vidjeti. Tim talijanskim autićima otvarala su se
sva vrata i hauba, pa se vidio motor ili amortizeri na gumama.
Bili su prekrasni – sa sjetom govori Dušan. Mnogih od tih
tvornica igračaka i autića iz prošlog stoljeća više nema, jer se
većina proizvodnje preselila u Kinu, pa su stari i odlično
očuvani modeli autića zato dobili na cijeni. Mogu se nabaviti za
100, 200 ili 300 eura, što uglavnom odgovara kvaliteti njihove
izrade, kultnom statusu, rijetkosti ili naprosto brojnim ukrasnim
detaljima koji su oduvijek fascinirali kolekcionare. Mercuryjev
Fiat 1300 u mjerilu 1:43 tako se može pronaći samo kod
kolekcionara, a postoji i licencna Zastavina verzija autića,
popularni Tristać, omiljeni auto nekadašnjih socijalističkih
direktora, rukovodioca i funkcionera. Dušan ih ima sve.
Kolekcionarstvo se virskom umirovljeniku nenadano vratilo se u
život. Nakon što je iz Petrinje izbjegao u Zagreb, Erkalović se
vodio kao zaposlenik petrinjskog ureda za obranu, ali bez radnih
obaveza. Slobodno vrijeme kratio je radeći za auto kuću u Osijeku
koja se bavila prodajom Mercedesa i Suzukija, pa je po automobile
išao u Belgiju, Italiju, Austriju i Njemačku.
– U tim salonima dobivao sam ili kupovao izložene modele autića.
Prvi model autića koji sam nabavio poslije rata bio je Opel
Calibra, a potom sam u Italiji prikupio još neke Opelove modele i
tako sam ponovno počeo prikupljati kolekciju – govori Dušan. U
umirovljeničkim danima koje provodi na otoku Viru Dušan uglavnom
popunjava kolekciju novijim modelima autića, primjerice 50 eura
vrijednim Seatima i Škodama češkog proizvođača Abrex, ali se tu i
tamo “maši” za nekim klasičnim autićem poput Noreovog Opela Mante
ili Mercedesa 124. Najvrjedniji primjerak autića u kolekciji,
klasični Ferrari, Erkalović je prodao, ali mu je ostala cijela
kolekcija Rolls-Royceva koji pojedinačno postižu cijenu od 300
britanskih funti. Vrijedan je i VW Amarok 2 HTDI 4 koji bez
poštarine košta impresivnih 367 američkih dolara, kao i Pontiac
Grand Prix od 270 dolara koji proizvodi tvrtka Neo. To su tržišne
cijene koje s vremenom mogu samo rasti, pogotovo ako je riječ o
modelima najekskluzivnijih i najkvalitetnijih proizvođača poput
talijanske tvrtke BBR Models.
– Kolekciju nikad neću prodati, to je moj život. Ostavit ću sinu,
a on će s njom napraviti što god želi – dodaje.
KOLEKCIJA U KRALJEVSKOM MJERILU
Cijela kolekcija fotografiranih autića Dušana Erkalovića nalazi
se na stranici autici.binarni.net, a razvrstani su po veličini i
kategorijama, potom po marki automobila, proizvođaču autića, boji
i mjerilu. Ima ih 5.120 te još pedesetak koji još nisu uneseni u
katalog. U svijetu inače postoji puno proizvođača kolekcionarskih
autića, a u Dušanovoj kolekciji najbrojniji su modeli legendarnog
britanskog proizvođača Matchbox, potom američki Hot Wheels,
kineski IXO Models, njemački Majorette, Schuco i Minichamps te
kineski Welly, dok se među raritetima s jednim primjerkom nalaze
Mitsubishi GTO 3000 GT japanskog proizvođača 64 Para i A.E.C.
Routemaster Bus koji je proizveo britanski A Budgie Toy. Najveći
dio Dušanove kolekcije autića je u mjerilu 1:43 i 1:6x, dok su
najrjeđi autići u mjerilima 1:18 i 1:24.
– Postoje i najveći autići u mjerilu 1:8 koji koštaju od 900 do
1.000 eura. Takvih nemam, ali imam desetak u mjerilu 1:18. Moj
kolekcionarski izbor bio je mjerilo 1:43 koje se naziva
kraljevskim mjerilom, jer je osnova za sve – objašnjava Erkalović
pokazujući na elegantni PRO R autić Glas 2600 V8 njemačkog
proizvođača Schuco. U originalu je riječ o Glas kupeu iz 1965.
koji se nazivao “Glaserati” zbog atraktivnog dizajna i tema koje
je dijelio s talijanskim Maseratijem. Glas je nakon krize tvrtke
preuzeo BMW.
ERKALOVIĆ MEĐU STOTINJAK KOLEKCIONARA U HRVATSKOJ
Erkalović se s kolegama kolekcionarima donedavno družio dva puta
godišnje u Zagrebu i Samoboru na događaju na kojemu strastveni
kolekcionari iz Hrvatske razmjenjuju, prodaju i kupuju autiće i
željeznice. Tako je upoznao Aljošu Trninića iz Zadra koji također
skuplja autiće, ali kako se mladi Zadranin tek oženio i dobio
dijete, govori Dušan, promijenio je prioritete.
– Otkad sam na Viru malo sam dislociran od događaja i okupljanja,
pa mi jedan kolega nabavi i pošalje autiće – dodaje. Erkalović je
po broju autića drugi najveći kolekcionar u Hrvatskoj, a među
većima je i na Balkanu.
– Ne skupljamo svi autiće na isti način. Netko skuplja samo
autiće u mjerilu 1:18 kojih imam samo desetak, dok jedan kolega
iz Zagreba ima čak 600 takvih koji puno vrijede – objašnjava
Dušan. U Hrvatskoj ima stotinjak kolekcionara, dok se cijene
autića koje nabavljaju kreću od 30 eura kada je riječ o najmanje
cijenjenim proizvođačima, do 3.000 eura koliko koštaju veći
modeli autića s ugrađenim motorima i kožnom garniturom u
mjerilima 1:8 ili 1:18.
