Da je bar još poživio, veliki Oliver Dragojević danas bi imao 77. rođendan.
Neprežaljeni pjevač rođen je 7. prosinca 1947. godine u Splitu
kao peto i najmlađe dijete u obitelji oca Marka i majke Kate.
Prve je godine života proveo u Veloj Luci, a nakon što je njegov
otac Marko dobio posao u Lučkoj kapetaniji, s majkom Katom i
starijim bratom Aljošom preselio se u Split i završio na Gripama.
Više od pola stoljeća svoje glazbene karijere, Oliver je započeo
nastupom 1961. godine splitskom dječjem festivalu. Sa samo pet
godina od oca je dobio usnu harmoniku kojom je neprestano
zabavljao djecu u ulici, a nakon toga razvio je i ljubav prema
brojnim drugim instrumentima.
Nekoliko godina kasnije, krenula je suradnja koja je utkala
njegov glazbeni put. Zdenko Runjić napisao je Picaferaja, a nakon
1975. godine kad je na Splitskom festivalu nastupio s pjesmom
Galeb i ja, njegov zaštitni znak postali su Mediteran, Dalmacija,
Vela Luka i Split.
No ljubav prema Veloj Luci nikada nije ugasnula. Ondje je
naposljetku i pokopan.
Pa iako se prisjećamo njegova rođendana, rođendanske proslave
Oliveru nikada nisu bile od velike važnosti, ali mu je uvijek
bilo drago kad bi mu omiljene osobe pripremile slavlje.
– Ja nakon pedesetog rođendana te obljetnice uopće ne bih više ni
slavio. Po mom sudu, bilo kakva rođendanska slavlja nakon
pedesetog su totalno nepotrebna, jer je pedeset jedna lijepa
okrugla brojka. Ali, mene se tu ne pita, a kako svi meni dragi
ljudi žele da ja i dalje slavim rođendane, to sam već proslavio
desetak više nego li sam zamišljao. Te rođendanske proslave nakon
pedesetog rođendana već su postale svojevrsni rituali. Ja isprva
gunđam i sve oko sebe uvjeravam da neću ništa slaviti. Onda mi
oni prirede slavlje, a ja i dalje pomalo gunđam iako mi je,
priznat ću vam, drago – rekao je svojedobno.
Nisu uzalud Olivera Dragojevića prozvali morskim vukom.
Zasigurno, tom nadimku dosta je kumovala pjesma koju je pjevao u
duetu s Tonyjem Cetinskim, ali i puno prije gotovo svi su znali
da je Oliver pravi morski vuk. Čovjek je obožavao more, gotovo
svaki slobodni trenutak koristio da pobjegne iz splitske vreve i
otisne se na pučini. Ponekad se bavio svojim najdražim hobijem,
ribolovom, a ponekad je samo uživao u osami.
Koliko je Oliver obožavao more , najbolji je dokaz da gotovo
nikada nije nastupao ljeti. Radije bi uzeo ‘godišnji’, otplovio i
lovio ribu sve dok mu ne bi dosadilo… A o njegovim ribolovnim
pothvatima u biografskoj knjizi ‘Splitska dica – od zidića do
vječnosti’ puno je napisao novinar i glazbeni
kritičar Zlatko Gall.