Dani su još uvijek vrući i uglavnom neugodni za bilo kakav lov jer je puno prijatnije uživati u hladu kakvog suncobrana na rivi ili u moru kupajući se i uživajući u ljetnim radostima. No zato su noći potpuno drukčije. Čim sunce zađe, istaknute pozicije se popunjavaju ribolovcima.

Tim su ribolovcima na meti mnoge ribe, no jednu od posebno atraktivnih često se jasno može čuti, puno prije nego se prva ulovi. 

Odaju je pljuskanja po površini mora koja su posljedica njenog izlijetanja za neopreznim gavunima koji su joj najdraži plijen. 

Neupućeni prolaznici zastaju pokušavajući pogledom prosvrdlati tamu sumraka ili noći pokušavajući tako ugledati i otkriti uzročnika tih zvukova, no većina ribolovaca u tim zvucima jasno prepoznaje ušatu. 

I premda je brojna, mnogim ribolovcima je samo usputna i slučajna lovina.

Da bismo je ciljano lovili valja se upoznati s osnovnim životnim navikama.

Ušata je riba jata, no katkad je nalazimo i kao samotara. Iako je najbrojnija do 30 metara, zalazi i do 70 metara dubine. Prisutna je duž cijele naše obale, no najbrojnija je oko obala vanjskih otoka. Nalazimo je i dalje od obale, ali tada u pravilu, uvijek uz brakove.

Ponekad je možemo naći zavučenu u škrapama gdje se zavlači bježeći pred gofom ili zubacem, svojim najvećim neprijateljima.

Ušata bira hridinasta dna obrasla posidonijom pri čemu se drži sredine dna, što bi rekli 'u pola mora', dok noću u sigurnosti tame dolazi i pod samu površinu.

Premda je znatno češća s vanjskih strana lukobrana, ponekad zalazi i u lučice, ali samo ako je more u njima čisto tako da je donekle možemo smatrati i biološkim indikatorom čistog mora.

Danju se drži ili u duboko zaklonjenim sjenovitim procjepima ili je pak povučena od obale, no noću se može naći u samom kraju što u ovo doba godine raduje sve obalne ribolovce.

Zbog svoje brojnosti ušata se može uspješno loviti raznim alatima, no svi sportski ribolovci koji su se okušali u lovu na ovu ribu, znaju da je uloviti i nije baš tako lako.

Vidite, ušata je izrazito osjetljiva na debljinu i vidljivost najlona pa je korištenje fluorokarbona u formiranju predveza imperativ koji se ne može i ne smije zaobići. No i uz najtanji fluorokarbon, dnevni lov ušata udicom je misija kojom se mogu baviti samo najiskusniji ribolovci.

Jedan od najstarijih i najobičnijih, a po mnogima i najatraktivnijih načina je lov omecem lake konstrukcije ili kako bi to po domaći rekli, tunjicom, s rive ili barke. Pribor za ovakav ribolov se jednostavno slaže. Na motovilo je dovoljno namotati tridesetak metara najlonskog monofila promjera 0,20 milimetara na čijem se kraju, preko najmanjeg običnog ili trokrakog zogulina, vezuju dva brka promjera 0,18 milimetara nejednake duljine, naoružana tankim žičanim udicama tipa Crystal, ili nekim drugim sličnog oblika i dužeg vrata, širine luka ne preko 7 milimetara.

Ukoliko je na mjestu na kojem lovimo ušate kurenat jak, tada se neposredno iznad spoja prama može postaviti i mala sačmasta olovnica. Time ćemo djelomično neutralizirati i usporiti kurenat i dobiti na dometu. No dodavanje olovnice ima i svoju negativnu stranu. Naime, zbog veće težine sistem će brže tonuti što u ovakvom ribolovu nikako nije cilj, a zbog čega takva otežanja zapravo treba, što je moguće više izbjegavati.

Ovako formiran sistem se uvijek ješka bogatim ješkama i izbacuje širokim pokretom ruke, što je moguće dalje od sebe. Nakon što padne na površinu mora, sistem polako propada kroz slojeve gdje ga, ako je pozicija pogođena, čekaju ušate.

Ukoliko su prisutne u lovnoj zoni, ušate će ponuđenu ješku gotovo trenutno napasti. Potez će biti nedvosmislen i silovit, a borba u izvlačenju dinamična i temperamentna. Ušata je snažan borac koji do posljednjeg trenutka borbe pruža jak i respektabilan otpor. Za vrijeme izvlačenja ušata cijelo vrijeme svojim oštrim zubima pokušava pregristi strunu što borbu čini još neizvjesnijom.

Suvremena verzija opisnog načina podrazumijeva korištenje štapa i role s tim da se lov može odvijati na način gotovo identičan lovu tunjicom ili pak, pomoću plovka.

Bez obzira za kakvu se verziju odlučili, štap ne bi trebao biti kraći od tri metra. Bolognese ili match model će biti više nego dobar izbor, ali jednako tako može poslužiti i bilo koji drugi lakši model vršne progresivne akcije, težine izbačaja ne preko 30 grama.

Rola može biti bilo koja manja, usklađena s težinom i dužinom štapa, prijenosa barem 5:1.

Ukoliko lovimo bez plovka postupak je identičan lovu tunjicom preko prsta, s tim da aktivnost riba i trzaje detektiramo napinjanjem strune i savijanjem vrha.

Sistem treba pustiti da polagano tone, ali ne dublje od pet do šest metara. Ukoliko se ne dobije griz u samom tonjenju, tada sistem treba polako privlačiti sebi. Ako se pak naiđe na ribu, u sljedećem zabačaju je treba potražiti na istoj ili malo većoj daljini, ali nešto bliže površini jer se ušate u hranjenju dižu bliže površini. Budući da se ovakav lov iz sutona zna protegnuti na noć. Idealno je imati na vršnom segmentu štapa montiranu starletu koja će nam pomoći u detekciji griza i pravovremenoj kontri.

A ukoliko se odlučite za lov plovkom, tada odaberite plovak koji može primiti starletu. Budući da se lovna zona ponekad nalazi i na pet do šest metara ispod površine, idealni su plovci klizne izvedbe.

Olovno opterećenje na predvezu ne bi trebalo biti iznad 5 grama što, naravno, mora biti usklađeno s nosivošću plovka. Predvez se formira identično kao i kod opisanog lova tunjicom, od dvije prame nejednake dužine.

Griz ušate se na plovku jasno vidi. Ušate u trzanju plovak potpuno potapaju bez ikakvih prethodnih čupkanja ili zanošenja tako da nema nikakvih dvojbi oko pravovremene kontre. Kontrirati treba energično, oštrom širokom kontrom, i to baš na svako potapanje plovka.

Ukoliko nije došlo do kačenja, prije izvlačenja je potrebno malo sačekati jer se ušate u pravilu vraćaju po još, naravno, ako na udicama još uvijek ima nečega. Osim toga, svjetlo starlete također ima privlačnu moć nad ovim noćnim lovcem.

Osim opisanim sistemima, ušate se uspješno mogu loviti i spinningom uz izniman užitak. Naime, u lovu ušata se u pravilu koristi light spin oprema zbog čega lov postaje posebno zanimljiv.

Veličina i oblik varalica trebaju biti prilagođeni veličini riba i njihovoj omiljenoj hrani gavunima. Od tvrdih varalica najuspješniji su mali modeli do pet centimetara dužine, idealno neutralne, suspending izvedbe, među kojima prvo mjesto zauzimaju svi minnow modeli.

Osim minnow wobblera vrlo su se uspješnima pokazali i silikonci ribolikih ali i crvolikih formi. Silikonci se montiraju na jigg udice klasičnom montažom, tako da vrh udice izlazi na leđima, a povlače se uz kratke i oštre trzaje neposredno pod površinom.

Ukoliko se lovi dužim silikoncima tada je potrebno postaviti još jednu udicu u repni dio jer ušate rado napadaju upravo s repa tako da silikonci često ostaju upravo bez tog dijela tijela.

Iako rijetki spinneri koriste potezanke, streamere, lov ušata ovim mušičarskim varalicama može biti vrlo uspješan. Povlače se jednako kao silikonci, a izbor boja i niti od kojih je sastavljena 'suknjica' ovih varalica stvar je osobnih kreatorskih sposobnosti. Za koju se god boju i dezen odlučili, ako se držite dužine do 5 centimetara, praktički ne možete pogriješiti.

Ušata će u svom lovu napasti sve što liči na hranu, a ono što je dovoljno sitno, odmah će beskompromisno gutati, tako da je paleta mamaca uistinu vrlo široka. Mogu se koristiti gotovo sve ješke morsko-animalnog porijekla, no najboljima su se pokazala crijeva srdele, crvići, dagnje, komadi srdela te kozice. Jednako uspješno se mogu koristiti i razne pasture, umiješene od kruha, sira i ribljih dodataka. Najvažnije je samo da ješka bude dovoljno uočljiva i veličinom primjerena lovini kako bi izbjegli promašaje.

Idealno je da u zabačaju ješka na površinu mora padne bučno što će svakako privući pozornost svega što pod morem lovi, pa onda pozornost ušata, sigurno.

Naravno, najuspješnija ješka, posebno za velike ušate je živi gavun koji se može ješkati doslovno na bilo koji poznati način. Ušata ga uvijek guta cijeloga tako da se s montažom ove ješke ne može pogriješiti.

A ako imate priliku loviti u društvu, onda je poželjno da jedan pribor uvijek bude u moru. Naime na taj se način jato najlakše može zadržati u mjestu. Izbacivanje rastresitog bruma u lovnu zonu, idealno 'pod noge' isto tako može biti od velike pomoći u privlačenju i zadržavanju jata.

A s obzirom na mjesečeve mijene ribolov ušata udicom je najproduktivniji prije i poslije punog mjeseca, naravno, upravo u ovo doba godine, što znači da ne treba gubiti vrijeme. Dakle, uzmite svoj omiljeni pribor u ruke i pravo na rivu jer noć je kratka, a ušate jako gladne.

 

A kada je ulovite, u čišćenju obavezno uklonite crnu pokožicu s unutrašnje strane trbušne duplje kako meso ne bi poprimilo gorak okus.