Posljednjih godina masovno su ugibale cijele populacije plemenitih periski u Sredozemnom moru. Mogu li biolozi spasiti ovog voljenog podvodnog diva?

Roneći u hladnom Jadranu u studenom u blizini hrvatske obale kako bi provjerili nekoliko potopljenih vrećica obješenih na visećem užetu, hrvatski morski biolozi Silvija Kipson i Sandro Dujmović nabasali su na iznenađenje.

Improvizirani sakupljači ličinki, smješteni ovdje pet mjeseci ranije, bili su puni plemenitih periski, i to juvenilnih primjeraka jedne od najugroženijih vrsta u Sredozemnom moru!

- Ove mrežaste vrećice dokazana su metoda za privlačenje ličinki plemenite periske, ali šanse za njihovo preživljavanje bile su male. Gotovo je čudo da smo pronašli oko 80 živih primjeraka. Bila je to jedna od najvećih populacija otkrivenih u posljednjih sedam godina, što je donijelo tračak nade da bi se međunarodni napori za očuvanje ove endemske školjke zaista mogli isplatiti - rekla je Sandra Kipson.

Divne, korisne i ugrožene

Plemenite periske jedna su of najpopularnijih i najomiljenijih vrsta u Sredozemnom moru. Atraktivan su prizor na morskom dnu, mogu doseći visinu od 120 cm i žive gotovo pola stoljeća!

Ali, možda najviše fascinira njihova sposobnost filtriranja vode što ih čini iznimno važnom vrstom za morski ekosustav.

Jedna školjka može filtrirati do 2.000 litara (440 galona) dnevno. Osim toga, ove su velike školje pravo središte biološke raznolikosti jer u njima živi i do 35 različitih vrsta.

Ove su karizmatične školjke itekako cijenili stari Grci i Rimljani. Koristili su niti koje školjku drže pričvršćenu za morsko dno kao skupu morsku svilu za odjeću najbogatijih građana.

No, populacije periski doživjele su pad tijekom 20. stoljeća zbog ribolova i degradacije staništa, te su "završile" na popisima zaštićenih vrsta. Stvari postaju još gore i 2016. godine cijele prethodno zdrave populacije plemenitih periski odjednom su počele umirati diljem Sredozemnog mora!

Analize su ubrzo otkrile mogućeg glavnog krivca - parazita nazvanog "Haplosporidium pinnae" koji napada probavni sustav školjki. Studije mrtvih uzoraka plemenitih školjki također su pokazale povremenu prisutnost bakterija mycobacterium. A pristizanje novog parazita vjerojatno je povezano dolaskom novih invazivnih vrsta koje se pak pojavljuju zbog zagrijavanja mora. Periske jednostavno nisu imale vremena razviti učinkoviti sustav obrane

Pad populacije plemenitih školjki bio je toliko brz i opsežan da je izumiranje postala izgledna opcija. Godine 2019. vrsta je označena kao kritično ugrožena na crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).

U Hrvatskoj, gdje je plemenita periska u javnosti omiljena u tolikoj mjeri da je dobila vlastiti kip u Supetru, na otvorenom moru još uvijek postoji svega oko 30-ak živih primjeraka.

No, ovaj je nagli pad prisilio znastvenike u mediteranskim zemljama da udruže svoje snage kako bi pronašli prave metode očuvanja periske kroz nekoliko međunarodnih projekata kao što su Life pinnarca ili Life pinna.

Trenutno je jedna od najboljih strategija za povećanje broja jedinki upravo zaštita maloljetnih primjeraka kakva se provodi u Hrvatskoj, piše BBC.

Prvi korak su potopljeni sakupljači ličinki, poput onih koje su ostavili Kipson i Dujmović, a koji pomažu muškim i ženskim spolnim stanicama da se pronađu u istom vodenom stupcu. Ali čak i kada se proizvedu embriji koji dovode do ličinki, ovi mladi primjerci rijetko prežive sljedećih nekoliko mjeseci.

Pronalaženje gotovo 80 živih mladunčadi u Hrvatskoj bio je zato rijedak i izvanredan događaj. Većina otkrivenih primjeraka bila je dugačka samo nekoliko centimetara, a najmanji je bio veličine 8 mm. To je sve,naravno, samo početak složenog procesa konzervacije. Nakon pet mjeseci u moru, mnogi mali organizmi, uključujući druge vrste školjki, nastanjuju te "vreće". Stoga treba biti jako detljlan i pažljiv da biste pronašli i pažljivo izvadili krhke mlade plemenite periske koje se potom prevoze u akvarij u Puli.

- Kada dobijemo juvenilne primjerke, stavljamo ih u male čašice napunjene sedimentom, koje se stavljaju u posebne bazene sa sterilnom vodom.
Prvih 30 dana temperatura vode održava se na samo 12 Celzijevih stupnjeva kako bi se spriječilo širenje parazita. Nakon toga moramo malo podići temperaturu, inače je prehladno da bi lepezaste dagnje rasle. Ova metoda također omogućuje znanstvenicima da eksperimentiraju s najboljim hranjivim tvarima za rast – uglavnom kombinacijom različitih mikroalgi. Alga zvana "Isochrysis galbana" ono je što se mladim periskama do sada najviše svidjelo s jelovnika - rekla je biologinja Milena Mičić, vlasnica akvarija.

Borba za svaku perisku

Održavanje mladih primjeraka na životu pokazalo se teškom zadaćom. Od 80 životinja koje su dovedene u akvarij prošlog studenog, polovica ih je ubrzo uginula. Analiza je, kaže Mičić, pokazala da su svi već bili zaraženi Haplosporidijem. Danas ih je samo 20 još uvijek živo.

Biolozi, međutim, nastavljaju pokušavati. Akvarij u Puli prošle je godine proslavio drugi rođendan plemenite periske koju je nazvao Morana, a koja je i danas živa. Rijetki slučajevi poput ovih ostavljaju nadu da je sazrijevanje, pa čak i razmnožavanje u akvariju moguće.

U međuvremenu, neki znanstvenici koriste drugi pristup - traže odrasle primjerke na otvorenom moru otporne na bolesti i prevoze ih na sigurne lokacije u lagunama, u pokušaju da stvore novu populaciju sposobnu za razmnožavanje!