Znanstvenici su identificirali i imenovali više od milijun životinjskih vrsta, a još milijune tek treba otkriti na sedam kontinenata Zemlje. Ali, na kojem kontinentu ih ima najviše?

Znanost već dugi niz godina proučava biljne i životinjske vrste diljem svijeta. Prije digitalnog doba većina informacija dolazila je iz muzejskih zbirki, no danas je slika potpuno drugačija, ljudski su uvidi značajniji, a otkrića fascinantna.

Vitor Piacentini, ornitolog sa Federalnog sveučilišta Mato Grosso u Brazilu, objasnio je da je u posljednjih 20 godina došlo do “revolucije” u znanosti. Koristeći sve informacije, istraživači sada mogu mapirati biljne i životinjske vrste, a “vruća točka bioraznolikosti” odnosi se na mjesta s iznimno velikim brojem vrsta za njihovo područje. Trenutno postoji 36 vrućih točaka diljem svijeta, od kojih se većina nalazi na kontinentima koji prelaze Ekvator, gdje je klima topla i vlažna.

Razlog tome nije samo u životinjama nego i u biljkama.

“Biljke su temelj svake životinjske vrste”, rekao je za Live Science Barnabas Daru, primijenjeni ekolog sa Sveučilišta Stanford.

“Ako mjesto ima veću raznolikost biljaka, to olakšava drugim organizmima koji ovise o tim biljkama da postanu obilniji. Iako biljke mogu živjeti u svim uvjetima, većina uspijeva na toplim, vlažnim mjestima. Vlažnost i toplina osiguravaju esencijalnu vlagu, topli zrak zadržava molekule vode za stvaranje vlage. Toplina je također bolja za mnoge mikroorganizme, posebno razlagače, koji razgrađuju mrtvi materijal koji biljke skupljaju radi hranjivih tvari. Povrh toga, kukcima, koji oprašuju mnoge cvjetnice, bolje odgovaraju toplije klime jer ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu. Više insekata u tropima znači više oprašivanja za biljke i više hrane za gladne predatore”, rekao je Daru.

Ali Piancentini je primijetio da su u igri i drugi čimbenici. Da bi se mnoge vrste “smjestile” na određenom lokalitetu, kontinent mora ponuditi ne samo tropske uvjete već i raznolika staništa. Mjesta s visokom bioraznolikošću imaju mnogo potencijalnih niša koje životinje mogu zauzeti – na primjer, visoka stabla ili visoke planine stvaraju vertikalne varijacije u temperaturi, izloženosti suncu i terenu koje omogućuju koegzistiranje više stvorenja bez natjecanja za iste resurse ili stanište.

Na temelju ovih faktora i procjena uz korištenje muzejskih i znanstvenih podataka, većina se znanstvenika slaže da Južna Amerika ima najveći broj životinjskih vrsta. Od amazonske prašume, koja ima četiri sloja drveća koje životinje mogu zauzeti, do Anda s desecima različitih mikroklima, Južna Amerika ima dobitnu kombinaciju topline i geografije.

Međutim, bioraznolikost Južne Amerike možda neće uvijek biti tako živahna kao sada. S krčenjem šuma, iskopavanjem žive i klimatskim promjenama, životinje Južne Amerike suočavaju se s većim prijetnjama nego ikad prije.