Na konferenciji „Mogućnosti primjene agrosolara u vinogradarstvu i voćarstvu u Hrvatskoj“ jučer u Osijeku ispred više od dvjesto sudionika predstavljena je „Studija o potencijalu uporabe solarne energije u sektoru poljoprivrede i slatkovodne akvakulture“.

Agrosunčana elektrana prije svega je agrotehnička mjera, jer primarna je uspješnija poljoprivredna proizvodnja, dok je proizvodnja električne energije dodatni prihod. Investicije u agrosolare znatno su veće nego u integrirani ili neintegrirani solar.

Tom prilikom je rečeno da se za energetsko odobrenje Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja nedavno prijavio prvi projekt agrosunčane elektrane, a neslužbeno doznajemo riječ je o voćnjaku koji pretendira na sunčanu elektranu snage čak 80 MW(!) u Zadarskoj županiji.

Tom prilikom Sanja Ivelj, načelnica sektora iz MINGOR-a je objavila da će to tijelo najkasnije do kraja mjeseca izdati sve energetske suglasnosti po članku 133. ZOTEE-a, za što je pristiglo 216 zahtjeva. Ivelj je rekla da se 63% izdanih energetskih odobrenja odnosi na sunčane elektrane, a izdana su odobrenja i za 643 MW vjetroelektrana.

Kontroverze oko kategorizacije zemljišta

Agrosolari su u Europi na početku, a većina projekata svojevrsni su eksperimenti kojima se testira ta agrotehnička mjera. Prof. Marko Karoglan s Agronomskog fakulteta u Zagrebu i prof. Goran Fruk istaknuli su kako se voćnjaci i vinogradi sa solarnim panelima natječu za isti izvor energije, onu sunčevu, ali isto su tako istraživanja pokazala kako djelomično zasjenjenje sa solarnim panelima može pomoći u zaštiti tih kultura od klimatskih promjena. Podsjetili su da nam berbe svake godine počinju puno ranije nego što je to bilo prije.

Prisutni su s velikim interesom pratili izlaganja, no svojevrsni hladni tuš za agrosolare u Hrvatskoj je činjenica da se mogu izgraditi samo na postojećim trajnim nasadima na zemljištu kategorije P3 upisanom u ARKOD registar poljoprivrednog zemljišta.

Državni tajnik Ivo Milatić je rekao da je “van svake pameti zabranjivati agrosolare na zemljištu P1 i P2” te da to treba mijenjati, zbog čega će se angažirati u razgovore s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva. Agrosunčane elektrane s mogu se podizati tako da su vidljive s mora, a zabranjena je i njihova primjena u tradicijskim nasadima (npr. vinogradi sa suhozidima). 
Kompleksna papirologija

"Papirologija" je o strane prisutnih ocijenjena kao prilično komplicirana, a iako je riječ uglavnom o jednostavnim građevinama očekuje se izrada ekološke studije za veće projekte, čija ocjena traje i do godinu dana.

Prisutni su postavili i pitanje priključenja, ustvrdivši da se u Đakovu u dvije ipol godine “u dvije i pol godine nije izdala ni jedna suglasnost za priključenje neke veće neintegrirane sunčane elektrane”.

Apelirali su da se HEP ODS-u propišu rokovi u kojima trebaju odraditi priključenje, ako je sve uredno, na što je Milatić odvratio da je to nemoguće, da rokovi mogu biti samo načelni, jer bi u protivnom bilo tužbi.

Za agrosunčane elektrane prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU-a i hrvatskim propisima nemoguće je dobiti poticaj, osim ako nije riječ o istraživačkom projektu kada se udružuju poljoprivrednik i istraživačka institucija, a tada je moguća stopostotna potpora od 30.000 do 200.000 eura, ali ne za kupnju dugotrajne materijalne imovine.

Uskoro će biti završen provedbeni pravilnik koji će omogućiti da se krene u takav vidi projekata u Hrvatskoj, rečeno je na konferenciji.

Izradu studije pokrenuli su Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) te financirala Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). U njezinoj izradi osim OEIH-a sudjelovali su Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku te Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita.