Samo 30 posto žena u EU-u su nositeljice OPG-ova, u Hrvatskoj i manje, a kako su seoske žene u neravnopravnom ekonomskom i društvenom položaju svaki projekt za njihovo jačanje poput EU-ovog Grass Ceilinga je dobrodošao, istaknuto je u petak na Agronomskom fakultetu uoči Svjetskog dana seoskih žena 15. listopada
Tim povodom na konferenciji za novinare na zagrebačkom
Agronomskom fakultetu okupile su se inovatorice iz ruralnih
krajeva koje sudjeluju u EU-ovom projektu Grass Ceiling,
kojim se želi potaknuti inovativnost žena na selu i
promovirati njihovu važnost i proizvode, te aktivnosti kojima se
može popraviti njihov položaj.
To je istraživački i akcijski projekt kao dio
EU-ova projekta Obzor Europa, u kojemu je uz Hrvatsku još
osam zemalja, a u svakoj je odabrano osam seoskih žena
s inovacijskim potencijalom.
Projekt je počeo ove godine i trajat će tri, do kraja 2025., a
Hrvatska je kao partner za to dobila nešto manje od sto tisuća
eura, rekla je predstojnica Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni
razvoj Agronomskog fakulteta Nataša Bokun, koja sudjeluje u
projektu.
Uz njih, tu su još i Hrvatska poljoprivredna komora (HPK), ispred
koje je Tajana Radić naglasila da se u sklopu projekta osnivaju
laboratoriji koji služe za savjete i umrežavanje tih žena,
praćenje njihovog rada i napretka te za povećanje njihove
vidljivosti i u Hrvatskoj i u EU-u.
“Cilj je i da projekt pridonese uvrštavanju inovacija
seoskih žena u nacionalne strateške planove, pa i one za
financiranje, što su neke zemlje u projektu, poput Španjolske i
Irske već učinile tj. povećale sredstva za to, što se očekuje i u
Hrvatskoj”, dodala je Radić.
“Bez žena nema sela”
Bokun je iznijela nalaze iz novih istraživanja EU po kojima se
neravnopravan položaj i podcijenjenost ruralnih žena ogleda u
svim sferama života, najviše u ekonomiji i puno težem dolaženju
do sredstava za financiranje, samo zato što su žene.
“Žene na selu rade u prosjeku i oko 22 sata tjedno tzv.
nevidljivog posla uz sav onaj vidljivi, pa je i tu
neravnopravnost. U Hrvatskoj primjerice od tih nešto manje od 30
posto žena nositeljica OPG-ova, pitanje je koliko one zapravo i
stvarno donose odluke, i to su sve teme na kojima treba dodatno
raditi”, upozorila je Bokun.
Složila se s tvrdnjom da “bez žena nema sela”, kao i ostale
okupljene seoske inovatorice, među kojima je primjerice i Marija
Svetić iz Ličkog Novog kod Gospića koja se ‘probija’ proizvodnjom
drvenih lampi od ostataka hrastovih greda.
Kazala je da im je projekt jako važan za savjete što, kako i kuda
se obratiti, za promociju, ali i prodaju, pri čemu ne sumnjaju u
isplativost svojih inovacija jer potražnja postoji.
Sudionice projekta su u dobi od 30-ak do 60-ak godina, iz raznih
su ruralnih dijelova Hrvatske, a među inovacijama koje razvijaju
su primjerice i antistres i loptice za sušilice od ostataka ovčje
vune Jaminke Gršković, koja je kazala da je time našla način da
taj otpad ne propadne nego se upotrijebi u kućanstvu.
Tijekom trajanja tog projekta, uključeni se sastaju tri puta
godišnje, komuniciraju i na dnevnoj bazi, a inovacije i proizvode
predstavljaju i u Bruxellessu i drugdje, pa je i Svjetski dan
seoskih žena prilika da se to promovira, rekla je Bokun.