Test krvi koji otkriva je li vozač koji je skrivio nesreću zbog nedostatka sna mogao bi biti dostupan u roku od dvije godine, što bi olakšalo donošenje zakonskih propisa koji bi kažnjavali pospane vozače.

Istraživanje, koje je financirao Ured za sigurnost u cestovnom prometu australske vlade, dolazi kao novi dokazi koji upućuju na to da je vožnja s manje od pet sati sna jednako opasna kao i prekoračenje zakonske granice vožnje pod utjecajem alkohola u mnogim zemljama, prenosi Guardian.

“Mora postojati sustav za provjeru je li netko dovoljno spavao jer time izlažu druge ljude opasnosti”, rekao je prof Steven Lockley, stručnjak za spavanje na medicinskoj školi Harvard, koji savjetuje i američku NASA-u.

Profesorica Clare Anderson sa Sveučilišta Monash u Melbourneu u Australiji, koja predvodi napore da se razvije test temeljen na krvi, rekla je: “Kada pogledate glavne ubojice na cesti, alkohol je jedan od njih, prebrza vožnja još jedan, ali i umor također. No, iako je rješenje za umor vrlo jednostavno, a to je da više spavamo, naša sposobnost da njime upravljamo je smanjena jer nemamo alate da ga možemo pratiti kao što to činimo s alkoholom.”

Točnost od 99 posto

Mnogi stručnjaci za spavanje slažu se da su potrebni zakoni kako bi se smanjila smrtnost uzrokovana pospanom vožnjom. Gotovo polovica britanskih vozača priznala je da su vozili nakon manje od pet sati sna, dok stručnjaci procjenjuju da su nesreće povezane s umorom vjerojatno odgovorne za do 20 posto svih sudara vozila u Ujedinjenom Kraljevstvu i jednu četvrtinu smrtonosnih i teških sudara.

Andersonin tim identificirao je pet biomarkera u krvi koji mogu otkriti je li netko bio budan 24 sata ili više s većom od 99 posto točnosti.

Naknadna istraživanja provedena u uvjetima bližim situacijama u stvarnom svijetu također su pokazala da ti biomarkeri mogu otkriti je li netko spavao ili nije. “Još uvijek dobivamo blizu 90 posto točnosti u mogućnosti otkrivanja gubitka sna, što je prilično visoko s obzirom na sve stvari koje se događaju u životima ljudi izvan samog sna”, rekla je Anderson.

Potreban je daljnji rad kako bi se potvrdili markeri i istražilo mogu li kvantificirati je li netko spavao, recimo, pet sati ili samo dva. Anderson vjeruje da bi forenzički test krvi za deprivaciju sna, koji bi se mogao provesti uz postojeće testove na droge i alkohol ako netko bude odveden u bolnicu nakon sudara, mogao biti spreman za samo dvije godine.

Koja je granica pospanosti?

Za prijenosne testove uz cestu trebat će više vremena jer se tek trebaju razviti senzori i uređaji za otkrivanje biomarkera. Međutim, profesorica Shantha Rajaratnam, također sa Sveučilišta Monash, rekla je da “uz pravo ulaganje, računam da ćemo u roku od pet godina moći implementirati ove testove temeljene na biomarkerima – barem u industrijama kritičnim za sigurnost poput kamionskog prijevoza, komercijalnog zrakoplovstva i rudarstva”.

Također je potreban dogovoreni zakonski prag za minimalni san koji je vozaču potreban za sigurnu vožnju – slično granici od 0,05% alkohola u krvi, koju su mnoge zemlje, uključujući i Hrvatsku, postavile kao zakonsku granicu vožnje pod utjecajem alkohola.

“Na temelju naše meta-analize, čini se da bi između četiri i pet sati sna bilo razumno mjesto za povlačenje te crte”, rekla je dr. Madeline Sprajcer, istraživačica spavanja na Sveučilištu Central Queensland u australskom Wayvilleu, čija su otkrića objavljena u časopisu Nature and Science of Sleep.

“U Australiji i u mnogim zemljama zakonska je granica za vožnju od 0,05 posto koncentracije alkohola u krvi, gdje vidimo otprilike udvostručenje rizika od sudara. Ispod otprilike pet sati prethodnog sna također vidimo to približno udvostručenje rizika u usporedbi s dobro odmorenim pojedincima”, dodala je.

Profesor Derk-Jan Dijk, direktor Surrey Sleep Research centra, rekao je: “Kazne su zastrašujući koncept za ljude, jer mnogi loše spavaju, ali mislim da je razumno to usporediti s vožnjom pod utjecajem alkohola. Ako niste spavali više od četiri sata, ne biste trebali biti za volanom.”

Britanske organizacije za sigurnost na cestama pozdravile su razvoj biomarkera za otkrivanje pospanosti.

“Umor vozača značajan je i ozbiljan problem. Državna statistika pokazuje da je 2021. godine u Velikoj Britaniji 467 ljudi ili poginulo ili teško ozlijeđeno u sudarima u kojima je umor primijećen kao faktor koji je tomu doprinio. Stoga je svaki rad na smanjenju utjecaja nedostatka sna dobrodošao jer nastojimo poboljšati sigurnost na cestama i spasiti živote”, rekla je Sonya Hurt, izvršna direktorica britanskog Fonda za sigurnost na cestama.