Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbacio je 1.12.22. sve tužbe banaka protiv Republike Hrvatske zbog kolektivne presude u slučaju franak, a na redu je sada Vrhovni sud RH.

Na konferenciji za novinare, u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, Udruga Franak obavijestila je javnost o posljedicama recentne presude Europskog suda za ljudska prava kojom su 1.12.22. odbačene tužbe banaka zbog kolektivnog slučaja franak (Sud je vijećao 8.11.22.).Na konferenciji su govorili predsjednik Upravnog odbora Udruge Franak, Elvis Sudar, koordinator ekonomsko-pravnog tima, Goran Aleksić, zatim Ana Herman, čiji je predmet C-567/20 iz konvertiranog kredita bio na Sudu EU te savjetnik Udruge Franak, odvjetnik Igor Metelko.

Temeljni zaključci s konferencije svode se na sljedeće:

1. Europski sud za ljudska prava 1. prosinca 2022. donio je presudu kojom je odbacio sve tužbe banaka protiv Republike Hrvatske zbog kolektivne presude o ništetnosti valutne klauzule CHF koja je prošla prethodno sve hrvatske sudske instance te je potvrđena i na Ustavnom sudu.

2. Banke su se žalile na nejednakost oružja, jer nisu saslušani svjedoci zaposlenici banaka, ali je Sud utvrdio da nije bilo potrebno saslušanje svjedoka banaka budući da presuda ima i druge odlično obrazložene temelje, pa svjedočenja bankara nisu bila presudna za konkretni slučaj.

3. Banke su se žalile da nije postavljeno prethodno pitanje Sudu EU, ali je Strasbourg to otklonio objašnjavajući da su konkretni ugovori ugovoreni prije pristupanja Hrvatske Uniji, pa onda pitanje nije niti trebalo biti postavljeno.

 

Nažalost, danas još uvijek slučaj franak nije zaključen za potrošače s konvertiranim kreditima, o čemu se odlučuje na Vrhovnom sudu upravo ovih dana!

Na Vrhovnom sudu odlučuje se o bitnim pitanjima prava na obeštećenje potrošača s konvertiranim kreditima te o ništetnosti cijelih ugovora s ništetnom valutnom klauzulom CHF i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom, pa se očekuje da će recentna presuda iz Strasbourga biti snažan vjetar u leđa sucima VSRH za brzo donošenje novih pozitivnih odluka, sa sigurnošću da banke nemaju nikakve šanse pobijati takve presude u Strasbourgu.

Ponovljeno je i to koji su razlozi zbog kojih Vrhovni sud mora potvrditi u skladu s hrvatskim pravom i pravom EU-a hrvatskim potrošačima njihovo pravo na punu restituciju nakon konverzije:

1. Konvertirana glavnica u eurima veća je od glavnice po početnom otplatnom planu u kunama.

2. Potrošači konverzijom nisu dobili preplaćene iznose kamata i tečaja te nisu dobili niti zatezne kamate na te iznose.

3. Potrošači konverzijom nisu dobili od 40% do 50% svojih potraživanja na koja imaju nedvojbeno pravo svi potrošači s CHF kreditima koji nisu konvertirali kredite.

4. Potrošači se nisu odrekli svojih potraživanja niti je bankama bilo dopušteno da konverziju uvjetuju odricanjem potrošača od njihovih prava.

 

Ana Herman, u svojem nadahnutom kratkom izlaganju, rekla je sljedeće:

- Jedan korak bliže smo pobjedi i kraju jedanaestogodišnje agonije. Sve žalbe banaka, ionako neopravdane i provokativne, pale su. Svi zakoni, i naši i europski, na strani su potrošača koji su ugovorili CHF kredite. I ne samo to, sva povijest prava i tradicija civiliziranih država na strani su potrošača, budući da prava i obveze dviju strana moraju biti uravnoteženi, rizici moraju biti ujednačeni, određeni ili unaprijed jasno odredivi, a proizvod mora odgovarati namjeni. Ne smije se korisnika kredita svjesno i proračunano dovoditi u zabludu na način da mu se pod kreditom plasira inovativni bankarski derivat, i konačno, nikakve naknadne pravne radnje, kao što je to bila konverzija, nisu imale za cilj niti bi mogle naknadno osnažiti nevaljali pravni posao. Put do konačne potvrde Vrhovnog suda da konverzija nije bila obeštećenje popločen je blistavim dokazima i sudskim presudama. To što se na Vrhovnom sudu odluka dugo brusi vidim samo kao dokaz njezinog budućeg sjaja, kao trijumf prava i pravičnosti!

 

Odvjetnik Igor Metelko rekao je:

- Presuda iz Strasbourga potvrdila je ono čemu svjedoče odvjetnici kada saslušavaju zaposlenike banaka u pojedinačnim sudskim postupcima koje pokreću potrošači. Oni ne znaju što je valuta utočišta, ne znaju da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na švicarac, kao što štiti u odnosu na euro, ne znaju kojim se parametrima i kriterijima njihove banke služe kada jednostrano mijenjaju kamatnu stopu, ne znaju ni za kakve formule i izračune. A sve su to informacije za koje su banke tvrdile u kolektivnom sporu, pa i u pojedinačnim postupcima, da su potrošačima predočene i pojašnjavane, što je notorna neistina što je konačno potvrđeno u Strasbourgu. Također, ta odluka dobra je uvertira u skorašnje odluke Vrhovnog suda RH po pitanju konverzije, kao i ništetnosti cijelog CHF ugovora o kreditu. S obzirom da je Vrhovni sud u čak tri prethodne revizijske odluke već dao potrošačima pravni interes da utvrđuju ništetnost osnovnog CHF ugovora o kreditu i posljedično restitucijska prava koja proizlaze iz te ništetnosti, unatoč tome što su proveli konverziju, ne vidim prostor ni za kakvu drugu odluku osim one gdje se konvertiranim potrošačima daje pravo na punu restituciju kojom se konverzija kao intervencija uopće nije bavila. Kada bi pravo potrošača bilo svedeno na običnu deklaraciju ništetnosti, bez restitucije, potrošači od takve presude ne bi imali apsolutno ništa. Time bi instituciji ništetnosti suci negirali njezinu retroaktivnost i pravo potrošača na restituciju, u konkretnom slučaju na vraćanje svih nepripadno stečenih koristi uslijed primjene ništetne  valutne klauzule i ništetne promjenjive kamatne stopa, te bi taj institut, kojim se kažnjavaju najteže povrede ugovornih prava i obveza, u potpunosti obezvrijedili i sveli na običnu deklaraciju, bez ikakvih opipljivih posljedica za one koji su odgovorni za ugovaranje takvih odredaba te bez ikakvih konkretnih koristi za potrošače, osim konstatiranja ništetnosti. Stoga, očekujemo konkretizaciju pravnog interesa za 55.000 potrošača s konvertiranim kreditima.

Presuda iz Strasbourga zaključno je poglavlje kolektivnog slučaja franak, i banke sada više nemaju baš nikakvih mogućnosti žaliti se na bilo kojoj instanci u Europskoj uniji. Time je i na europskom nivou potvrđeno da 125.000 potrošača iz Hrvatske ima pravo tužiti banke i zahtijevati obeštećenje.

Svakako je to velika pobjeda ne samo hrvatskih potrošača, nego kompletnog hrvatskog pravosuđa. Ustavni sud na čelu s predsjednikom Miroslavom Šeparovićem osvjetlao je obraz Republike Hrvatske kada je 2016. ukinuo prihvaćene revizije banaka po pitanju ništetnosti valutne klauzule CHF, a nakon toga na popravnom su ispitu prošli Visoki trgovački sud i Vrhovni sud, da bi na kraju onda Ustavni sud konačno potvrdio presudu o ništetnosti valutne klauzule CHF, čijim je pravilnim tumačenjem hrvatskog prava do takve presude uopće na kraju i došlo.

Presuda je konačna potvrda remek djela sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda RH Radovana Dobronića koji je u rekordnom roku od godinu dana 4.7.2013. donio prvostupanjsku presudu, koja se onda morala još 5 godina kuhati na višim sudovima do konačne potvrde. Važno je naglasiti da je to bila prva takva presuda u Uniji, prije nego što je Sud EU razmotrio ijedno slično pitanje iz drugih zemalja te potvrdio ništetnost valutne klauzule CHF u svim zemljama EU-a.

Strasbourg je ove godine već donio odluku u slučaju Žilić gdje je gospodinu Žiliću odbijena tužba kojom je tražio sudski trošak nakon povlačenja tužbe za svoj konvertirani kredit, s obrazloženjem Suda da nije trebao povući tužbu jer bi obeštećenje svakako dobio. Tom izrekom je Strasbourg de facto potvrdio prava potrošača na punu restituciju nakon konverzije CHF kredita u euro kredite.

Predsjednik Vrhovnog suda RH neslužbeno je obećao da će pitanje konvertiranih kredita, ali i pitanje ništetnih CHF ugovora biti riješeno do kraja ove godine.

U skladu s recentnim pozitivnim događanjima, očekujemo brzi završetak agonije uslijed četverogodišnjeg čekanja na pravdu za 55.000 potrošača s konverzijama te očekujemo da Vrhovni sud RH objavi svoje konačne odluke o konverzijama te o ništetnosti CHF ugovora prije kraja 2022. godine, zaključuje Udruga Franak.

Presuda Suda za ljudska prava nalazi se na linku: https://hudoc.echr.coe.int/eng#{%22itemid%22:[%22001-221574%22]}