Luka Modrić, naša nogometna superzvijezda, kao dite živio je na Vošti. O tome je pisao i u svojoj autobiografiji "Moja igra" koju je pripremio Robert Matteoni 2019. i možete je naći i u hrvatskim knjižarama.

Prvi trener Modriću je bio Željko Živković. U autobiografiji piše kako je, iako je bio fizički slabiji od stalih dječaka, nije se bojao, jer je samopouzdanje stekao na ulici, na betonu i na travi kada je igrao nogomet sa starijim dječacima.

"Mislim da sam upravo na ulici stekao tu razinu čvrstine koja će mi poslije biti od velike važnosti".

1995. nakon akcije Oluja otac Luke Modrića zaposlio se u Zračnoj luci Zadar, a obitelj se preselila iz hotela Kolovare u Iž, na Voštarnici. Luka je krenuo u OŠ Šime Budinića. Bilo mu je 12 godina. 

" Škola je bila lijepa, a učitelji stroži. Stanovali smo na 1. katu hotela Iž, u prostoru od nekih 30-ak vadrata, ta soba bila je i dnevni boravak i spavaća soba za roditelje. U njoj smo i jeli. Uz malu kupaonicu bio je skučeni sobičak s 2 kreveta, tamo smo bili Jasmina i ja, uskoro nas je bilo troje jer se u lipnju 1998. rodila Diora, moja druga sestra.''

1998. godine Luku je fascinirala atmosfera koja se stvorila oko pobjede Hrvatske nad Francuskom. Bilo je to Svjetsko prvenstvo u nogometu koje se pamti! Luka piše kako je euforiju oko senzacionalne igre naših reprezetativaca doživio jako emocionalno i kako su mu se urezali u pamćenje; te je kao dječak maštao da bi jednog dana i sam mogao doživjeti tu slavu kao igrač, te je ''odabrao'' koju bi ulogu imao kada odraste - istu onu koju je imao Zvonimir Boban, kapetan tadašnje reprezentacije, s desetkom na leđima! Boban mu je bio idol, roditelji su mu kupili trenerku Milana za koji je igrao, skupljao je sličice...