Više od jednog stoljeća voda je žuborila kroz mrežu oluka i kanala na farmi Cécile Messelis te nastavljala teći u podzemni rezervoar i zemljana korita kako bi natapala usjeve na terasastim poljima. Taj tok počeo je posustajati 2020. da bi ove godine potpuno presušio. Cécileina polja sada pucaju na suncu, a njezina kamena cisterna odjekuje od žeđi, piše CNN.

Na ovoj maloj farmi u gornjem dijelu Seillansa, općine u regiji Var u južnoj Francuskoj, polja su pusta, osim sasušenih ostataka posljednje žetve. Inače ovdje uspijevaju patlidžani, rajčice, paprike i dinje. Sada su polja neobrađena.

Cécileini rezervoari prvi su put bili prazni nakon što je prošla zima bila izrazito suha. Zatim se morala osloniti na vodu iz slavine kako bi uzgojila organsko voće i povrće koje prodaje susjedima i na lokalnim tržnicama. Zatim su u svibnju i lokalne vlasti zatvorile slavine.

Francuska trpi, kako vlasti kažu, najgoru dosad zabilježenu sušu. Slična je slika u većem dijelu Europe - više od 60% zemlje u Europskoj uniji je pod upozorenjima na sušu ili ozbiljnijim uzbunama, prema Europskom opservatoriju za sušu.

Kiše je bilo toliko malo da su velike rijeke dijelom presušile. Loire i Rhone u Francuskoj, Po u Italiji i Rajna u Njemačkoj imaju iznimno niske vodostaje, a neke od njih su se čak smanjile, što je utjecalo na promet, poljoprivredu i proizvodnju energije.

Tlo je toliko suho da nakon pljuskova budu poplave

Sada se u nekim dijelovima zemlje pojavljuju pljuskovi. U regiji Loire u središnjoj Francuskoj izazvali su poplave. Tlo je toliko sasušeno, poput suhe spužve, da jednostavno ne može upiti toliku količinu kiše. U Parizu je zbog poplava koje su se dogodile utorak navečer zatvoreno 10 stanica metroa. Olujno vrijeme donijelo je olakšanje od vrućine, ali premalo da prekine sušu. Ono što je potrebno je manje intenzivna i konzistentnija kiša tijekom dužih razdoblja.

U siječnju, kada se pojavila zabrinutost oko suhe zime, vlasti su predložile Messelis da kupi zalihe vode za hitne slučajeve. Voda je dopremljena kamionima po cijeni od 20 eura po kubnom metru. Privatni dobavljači nudili su samo nešto niže cijene. Inače bi za isti iznos iz slavine platila samo oko 50 centi. To je za nju bila nemoguća opcija.

"Ne isplati se ni počinjati, ispalo bi da radimo samo za vodu", rekla je 54-godišnja poljoprivrednica za CNN.

Za razliku od prošlih generacija, danas je vjerojatnije da će njeni susjedi imati bazen nego povrtnjak. Za nju je okrutna ironija da je u prvom razdoblju restrikcija vode ovog ljeta stanovnicima još uvijek bilo dopušteno puniti svoje bazene, dok su njeni usjevi venuli.

Bio je to trenutak šoka, rekla je: "Prioritet bi trebao biti uzgoj hrane."