Europski građani žele da azil dodjeljuje specijalizirana europska agencija umjesto država članica, jer one ne uspijevaju postići dogovor o raspodjeli i kvotama, istaknuto je u subotu na Konferenciji o budućnosti Europe.

Na Konferenciji o budućnosti Europe održan je drugi dio plenarne sjednice na kojoj su svoje završne preporuke predstavili sudionici građanskog panela o migracijama i položaju EU u svijetu. Na spomenutoj Konferenciji odabrani građani iz svih država Europske unije, zajedno sa zastupnicima Europskog parlamenta, raspravljaju i predlažu rješenja za probleme koji muče stanovnike europskog kontinenta.

Sudionici panela o migracijama traže da se što prije promijeni sustav iz Dublina. Prema njemu, državljani stranih zemalja moraju podnijeti zahtjev za azil u prvoj državi Europske unije u koju su ušli. Prve države ulaska do sada su najčešće bile mediteranske zemlje poput Španjolske, Francuske, Italije, Grčke i Hrvatske u koje su dolazile izbjeglice iz afričkih i bliskoistočnih država.

HDZ-ova eurozastupnica Sunčana Glavak kazala je da je Europska komisija 2020. godine konstatirala da postojeći sustav ne funkcionira dobro, zbog čega je donijela Novi pakt o migracijama i azilu.

''Prijedlog Europske komisije fokusira se na solidarnost između država članica, dok je pitanje premještanja izbjeglica u postupku ostvarenja prava na azil i dalje pitanje oko kojeg ne postoji suglasnost na razini EU. Europska komisija predložila je da se izbjegavaju obvezne kvote za premještanje građana, ali je dala državama članicama mogućnost da samostalno odluče žele li prihvatiti azilante iz druge države članice, ili možda sudjelovati u organizaciji repatrijacije''.

Predstavnici građana poručili su da više ne žele da svaka država zasebno obrađuje zahtjeve za azil. Taj bi posao prenijeli na europsku Agenciju za azil koja bi donosila rješenja na razini cijele Europske unije na temelju jedinstvenih standarda. Ista bi institucija trebala biti nadležna za pravednu raspodjelu azilanata i izbjeglica radi sprječavanja kaotičnog stanja na vanjskim granicama i postizanja veće solidarnosti među državama članicama.

Međutim, tijekom 2015. i 2016. godine, kad je gotovo 2,5 milijuna ljudi ušlo na teritorij EU, nekoliko je država, uglavnom iz Višegradske skupine, odbacilo bilo kakvu mogućnost preuzimanja dijela izbjeglica. Hrvatska predstavnica na panelu, Dajana Milinković iz Umaga, dodaje da i među onim državama koje su primale izbjeglice ima onih koji ne žele 'centralizaciju' politike azila.

''U slučaju kad bi se o prihvatu izbjeglica i dodjeli azila odlučivalo u Bruxellesu, neke bi zemlje izgubile pravo na financijsku pomoć koju su dobivale za tu svrhu. Tako da teško može doći do konsenzusa između svih članica'', rekla je Milinković.

U manje od mjesec dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, dostignute su brojke iz 2015-16. godine. Poljska, Slovačka, Mađarska i Rumunjska postale su nova 'žarišta', gdje potjerani Ukrajinci traže međunarodnu zaštitu.

''Za njih su napravljeni posebni prihvatni centri, zdravstveno osiguranje dobivaju unutar jednog dana, nakon toga već mogu tražiti posao. Solidarnost je daleko veća nego prije, kada su migranti mjesecima, čak i godinama čekali papire da bi se mogli slobodno kretati. Razlike koje se prave između jednih izbjeglica i drugih, samo zato što su jedni iz Europe i bijele su boje kože, nimalo mi se ne sviđaju'', dodala je Milinković.

Dok čekaju rješenje svog statusa, svim bi izbjeglicama trebalo omogućiti pravo na rad, poručili su građani na plenarnoj sjednici posvećenoj migracijama. Istaknuli su da je posao najbolji način integracije u novu sredini jer se preko njega stječu kontakti s domicilnim stanovništvom te pritom osjećaju da su korisni i daju svoju doprinos.

Sudionici panela podržavaju slanje pomoći zemljama u blizini Ukrajine, gdje se šalju volonteri, lijekovi, hrana, novčana pomoć i sve što je potrebno kako bi imale dovoljno kapaciteta za prihvat velikog broja ljudi u kratkom roku.

No, istaknuli su da su sličnu pomoć trebale dobiti i zemlje koje nisu članice EU poput Bosne i Hercegovina, Srbije i Makedonije, odnosno zemlje Balkanske rute, gdje su prihvatni centri imali problema s nedostatkom grijanja, ležajeva i sanitarnih čvorova.

Panelisti također žele da Europska unija na problem migracija djeluje već na njegovom izvoru. Očekuju od nje da pomogne u gospodarskom razvoju onih država iz kojih ljudi u velikom broju stižu u Europu.

''Predložili smo da EU pomogne siromašnim zemljama izgraditi sve uvjete koji su potrebni mladima da ostanu, a ne da bježe iz zemlje zbog siromaštva i lošeg životnog standarda. Podržavam da se iz europskog budžeta izdvoji novac za obnovu škola, bolnica, prometne mreže. Ali zato Unija mora inzistirati na transparentnosti kako nitko ne bi zamračio dodijeljeni novac'', kazao je Dragan Volarević iz Zadra, još jedan hrvatski predstavnik na Konferenciji.

Zastupnica Glavak istaknula je da je Europska unija usredotočena na smanjenje ekonomske nejednakosti unutar bloka od 27 država.

''EU kroz kohezijsku politiku želi postići ujednačenosti u razvoju svih europskih regija. Stvaranje mogućnosti za kvalitetno obrazovanje i rad, kao i dostupnost temeljnih usluga su preduvjeti zadržavanja stanovništva'', izjavila je.