U mjestu Buliću koje pripada župi sv. Mihovila Lišane u ponedjeljak, 17. siječnja svečano je proslavljen blagdan sv. Antuna Pustinjaka, nebeskog zaštitnika Bulića

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Ivan Šimunac župnik Gračaca. Poznata muška pjevačka skupina Vukšićki bećari  uveličali su  slavlje pjevanjem čuvene  tradicionalne  starodrevene pučke „Vukšićke mise“.

- "Ako želis biti savršen, hajde prodaj sve što imas i podaj siromasima, pa dođi i slijedi me i imat ceš blago na nebu" (Mt 19,21). Draga braćo i sestre danas slavimo našeg zaštitnika sv. Antuna Pustinjaka, slavimo sveca koji je svoj život posvetio pustinjačkom načinu života. On je jedino u Isusu našao smisao, sreću i odrekao se svog ovozemaljskog bogatstva kojeg je podjelio siromasima.  Sv. Antun pokazao je da s kim se Isus  sretne  i  tko pusti Isusa u svoj život kao spasitelja dobiva novi predznak. Isusu je stalo do našeg obraćenja, postavlja se pitanje jesmo li na to spremni ?  Neka nam sv. Antun bude primjer da uvijek budemo vjerni Kristu, svetoj katoličkoj crkvi i svojoj dragoj domovini Hrvatskoj - rekao je u nadahnutoj homiliji fra Ivan Šimunac.

Crkva sv. Antuna pustinjaka u Buliću podignuta je od 1892 -1894.g. na temeljima srednjovjekovne crkve sv. Kate, koja je oko 1727. promijenila titular u sv. Antun. Najnovija obnova počela je 1988.g.  Srušen je zvonik na preslicu i pred sam Domovinski rat podignut novi.  Crkvu su tijekom Domovinskog rata pobunjeni srbi   do temelja  porušili i odnijeli oba zvona , koja do danas nisu pronađena.

Godine 1999.g. započela je na istom mjestu izgradnja nove crkve, zvonika s novim zvonima ,  te je dovršena 2003. godine.  Ispred crkve sv. Antuna 2013. postavljena je bista don Petru Nakiću, poznatom svjetskom graditelju crkvenih orgulja koji je rođen u Buliću.  Na kraju misnog  fra Ivan Šimunac  zahvalio se  svim vjernicima koji su sudjelovali u svečanoj misi.  Ispred crkve u ime bratstva i zajedništva župe,  Vukšićki bećari i nazočan vjernički puk iz duše su zajedno zapjevali  „Sv. Ante  visoka zvonika, Buliću si i ponos i dika“.  

Zapjevala se ovom prigodom i poznata  ojkavica, razmijenilo se puno davnih sjećanja i riječi onih župljana  koji se inače rijetko susretnu.  

Svetkovanje nebeskog zaštitnika, zajedno s gostima nastavljeno je u obiteljima uz bogati blagdanski stol.