Teta Rita, kako je svi zovu od milja, ove je godine vjerojatno i najstarija osoba na otoku Ugljanu, u Zadarskoj županiji, a možda i u Hrvatskoj.

Rođendan je i ovoga puta proslavljen obiteljskim ručkom i velikom tortom, a uz slavljenicu su bili gotovo svi članovi obitelji Julije i Vlatka Dorkina, koji su prije 30-ak godina teti Riti stvorili novi dom.

– Teta Rita nije imala nikoga od bliske obitelji. Mi jesmo rođaci, ali u devetom ili desetom koljenu. Živjela je blizu nas u trošnoj kućici, na rubu bijede. Početkom Domovinskog rata, za čestih zračnih uzbuna, bojala se biti sama i mi smo je pozvali da zbog sigurnosti skupa s nama dolazi u naš podrum. Tako smo se sprijateljili i teta Rita više nikad nije otišla. Postala je dio naše obitelji, našu djecu doživljava kao unučad, oni nju kao baku, prisjeća se Vlatko Dorkin.

Margarita Dorkin još uvijek je iznimno vitalna i lucidna. Ne žali se, osim na kostobolju, malo slabije čuje, a svako jutro sama skuha kavu, doručkuje i moli. Molitva je dio njezina rituala, ujutro, poslijepodne i navečer.

-Vid je polako izdaje jer ima staračku mrenu, ali još uvijek rado uzima novine u ruke i prati večernji dnevnik na TV-u. Uvijek je vedra i vesela, dobre volje i spremna na šalu. Kada smo joj jučer čestitali 106. rođendan, rekla je kako  mora da je to neka kazna jer je Bog još neće. A mi joj kažemo da je još trebamo i da ne može još otići, prepričava Evelin Dorkin-Gregov.

Margarita Dorkin rođena je u Austro-Ugarskoj, živjela je u Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca, pa u Kraljevini Jugoslaviji, Italiji, NDH, SFRJ i Hrvatskoj. Ukupno u sedam država, a zapravo nikad nije otišla dalje od rodnoga otoka i Zadra. Preživjela je bombardiranje Preka, kada su svi oko nje poginuli, a ona prošla tek s pokojom posjekotinom. Preživjela je i mnoge nepravde i poniženja, ali iz svega je uvijek, kaže, izlazila još jača.

Rasla je bez oca, koji je umro pet dana prije njezina rođenja, bez braće i sestara, rano je ostala i bez majke. U mladosti je, poput mnogih prijeških žena, bila lavandijera, a najbolje godine provela je radeći kao kućna pomoćnica u jednoj zadarskoj liječničkoj obitelji. Spletom okolnosti, kad se početkom 90-ih vratila na rodni otok, život joj je dobio novi smisao i ispisao novo poglavlje koje, srećom, traje i danas.

Prema podacima koje je objavio Jutarnji list, udio starijeg stanovništva u Hrvatskoj iz godine u godinu dramatično se povećava, ali broj osoba koje su doživjele 100 ili više godina od 2015. u konstantnom je padu: s ukupno 314 stogodišnjaka koliko ih je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj živjelo 2015., taj je broj pao na 131 početkom 2019. godine.

Koliko je trenutačno stogodišnjaka u Hrvatskoj, znat će se tek nakon objave rezultata popisa stanovništva koji upravo traje. Najstarija osoba u Europi, francuska časna sestra Andre, prije nekoliko je mjeseci proslavila 117. rođendan, a mi znamo da je naša teta Rita “debelo” premašila stoticu i nadamo se da ćemo joj i sljedeće godine poželjeti puno zdravlja.