Postojećih 50-ak javnih domova, koji primaju nešto više od 10.000 korisnika, ne može pokriti ni polovinu potreba starijih osoba u Hrvatskoj. Ukidanje obiteljskih domova za starije, nakon tragedije u domu u Andraševcu, neće riješiti kronični problem građana treće dobi.

Zagrepčanin N.T. (82) mjesto u domu čekao je punih deset godina. Uspio ga je dočekati, pa sada sa svojom mirovinom i nešto životne ušteđevine uspijeva sam pokriti trošak mjesečnog smještaja u iznosu od 3.300 kuna. Privatni dom, gdje se soba plaća i do 8.000 kuna mjesečno, nikako si ne bi mogao priuštiti, a teško da bi razliku u cijeni mogla pokrivati njegova djeca, koja i sama otplaćuju kredit i jedva spajaju kraj s krajem, piše Novi list.

Sreću da dobiju mjesto u domu umirovljenika imaju rijetki. Postojećih 50-ak javnih domova, koji primaju nešto više od 10.000 korisnika, ne može pokriti ni polovinu potreba starijih osoba u Hrvatskoj. Privatni domovi, njih stotinjak, primaju upola manje korisnika, a obiteljski domovi, koji su niknuli diljem zemlje kao treća opcija smještaja starijih, odlaze u povijest jer su se pokazali lošim rješenjem.

Hrvatskoj koja stari ne piše se dobro. Vlast nije učinila ništa da sve brojnijoj starijoj populaciji osigura primjerene uvjete za život kad više ne mogu brinuti sami o sebi, a mjere koje se povremeno poduzimaju, kao što je aktualno ukidanje obiteljskih domova za starije, nakon tragedije u domu u Andraševcu, nisu sustavne, niti će polučiti pozitivne promjene. Upozoravaju na to i u Sindikatu umirovljenika Hrvatske, čija je potpredsjednica Jasna A. Petrović, uz to i predsjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, razočarana manjkom interesa vladajućih za probleme skrbi o starijima i nemoćnima.

Posao za lokalce

“Imamo ogromno ministarstvo koje uopće ne skrbi o starijima. Nažalost, ni u novom Zakonu o socijalnoj skrbi se neće ništa bitno promijeniti, osim što se ukidaju obiteljski domovi koji će se zbog puno prijava o lošem radu, nekorektnom poslovanju, zanemarivanju korisnika, sada morati transformirati u privatne domove. Dakle, morat će steći uvjete za rad ili će dobiti status udomitelja”, navodi Petrović. U novom zakonu, svi će se poslovi oko takvih ustanova prebaciti na lokalnu samoupravu, pa će ubuduće lokalne vlasti izdavati dozvole za osnivanje doma i kontrolirati uvjete.

U smještaju 28.527 korisnika

Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u Hrvatskoj postoje tri državna doma, 45 decentraliziranih, županijskih domova i 121 privatni dom za starije i nemoćne osobe. Osim njih, usluge smještaja pruža 516 drugih pružatelja usluga; to su pravne i fizičke osobe, vjerske zajednice, obrti, udruge i trgovačka društva.

U domovima socijalne skrbi smješteno je 16.613 korisnika, a ukupno kod svih pružatelja smještaja starijih i nemoćnih osoba 28.527 korisnika.

Centrima za socijalnu skrb trenutno je podneseno 7.430 zahtjeva za smještaj, no iz ministarstva poručuju kako brojka nije objektivna jer budući korisnici podnose zahtjev za smještaj kod više pružatelja usluga.

Umirovljenici, međutim, uopće nisu sretni zbog ove novosti. Štoviše, smatra njihova predstavnica, odluka o ukidanju gotovo 500 obiteljskih domova u Hrvatskoj neće nimalo pomoći, već će možda i pogoršati postojeću situaciju u kojoj samo 2,6 posto starijih od 65 godina može jednog dana računati s mjestom u domu. Pozitivne odluke, kakva je ona da se, umjesto privatizacije, 30-tak objekata domova za starije prepusti županijama, mogu se zahvaliti samo udrugama umirovljenika koje su na tome ustrajale pune dvije godine, tvrdi Petrović. To će, dodaje, dati mogućnost lokalnoj samoupravi za proširenje kapaciteta, jer se dosad nije moglo do kredita.

“U domu u Puli tako se otvara 300 novih ležaja, a velika je šansa da će se i u drugim sredinama kapaciteti domova pojačati s možda i tisuću novih mjesta”, procjenjuje.

Izvaninstitucionalna pomoć, u bilo kojem obliku, neophodna je u državi gdje je 20 posto stanovništva starije od 65 godina. Oni većinom ne žive sa svojom obitelji, imaju mizerne mirovine, a dvije trećine umirovljenika u Hrvatskoj ispod je granice siromaštva od 2.227 kuna. Domovi za starije, s druge strane, stoje oko tri ili četiri tisuće kuna, i veliki dio starije populacije ne može si priuštiti takav smještaj. Oni koji se na vrijeme upišu na listu čekanja, na red za mjesto u domu u većim će gradovima doći u roku od dvije do deset godina. U Zagrebu se, na primjer, na mjesto u prosjeku čeka devet godina, a u Rijeci dvije do tri.

Loše i lošije

Dok je situacija s domovima loša, ona s izvaninstitucionalnom skrbi još je i lošija. U većini zemlje nema sustavno organizirane skrbi o starijima u vlastitom domu, već to provode Crveni križ, privatne tvrtke ili se pokreću projekti. Takav je i EU projekt “Zaželi”, program zapošljavanja žena starijih od 50 godina na poslovima pomoći u kući. “Nisam sigurna da je starijim osobama taj projekt od velike pomoći. To je svakako dobro za zapošljavanje žena, ali nije trajno rješenje”, komentira Petrović.

Ministarstvo ima plan

Iz resornog ministarstva poručuju kako imaju plan za sigurniju starost hrvatskih građana. Planiraju opremiti osam centara za starije koji bi pružali usluge u vlastitom domu, te iznimno i smještaj za potpuno ovisne o tuđoj pomoći. Rok je 2026. godina, a kapacitet centara – 800 osoba.

“Radi dostupnosti integrirane cjelovite skrbi za starije osobe, Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026. planira se izgradnja i opremanje osam centara za starije osobe s kapacitetom za 800 osoba. Centri bi pružali usluge dostave obroka, pomoći u kući, organizirane dnevne aktivnosti, pratnju na liječničke preglede, dostavu lijekova, unapređenje digitalnih vještina, provodile bi se rekreativne aktivnosti, organizirale tribine i edukacije. Iznimno bi se pružale usluge smještaja starijim osobama koje su funkcionalno potpuno ovisne o tuđoj pomoći i kojima se uz primjenu izvaninstitucijskih usluga ne mogu zadovoljiti potrebe dugotrajne skrbi te integrirana skrb zdravstvene i socijalne skrbi na primarnoj razini”, najavljuju iz Ministarstva.

Poseban je problem potpuno neuređeno i nekontrolirano područje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zbog čega su u praksi česte zloupotrebe, naravno, na račun starijih koji ostanu i bez nekretnine i bez neophodne pomoći. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, naime, obvezuje uzdržavatelja da će doživotno skrbiti o umirovljeniku, a zauzvrat stječe pravo vlasništva nad njegovom nekretninom, što se u praksi nerijetko pretvori u prevaru, a umirovljenik doslovno završi na ulici. Taj se problem, tvrde u sindikatu, mogao riješiti da se status njegovatelja za starije, predviđen Strategijom socijalne skrbi za starije, nije ograničio samo na članove obitelji.

Takva formulacija, koja će po svemu sudeći ući u Zakon o socijalnoj skrbi, potpuno je pogrešna. Pravo na status njegovatelja morali bi imati i susjedi i druge osobe, jer to je način da se prevenira zloupotreba instituta dosmrtnog uzdržavanja. Da se to stavi pod nadzor socijalne skrbi, sustav bi imao kontrolu nad tom sivom zonom, smatraju u Sindikatu umirovljenika. Mnogo je, naime, nezaposlenih žena koje već danas rade na crno takve poslove, bez ikakve kontrole. Legalizacijom usluga skrbi o starijima profitirali bi i korisnici, i društvo.

“Zakonska se rješenja donose bez sustavnog promišljanja. Nitko, recimo, ne razmišlja o tome da se u zadnje dvije godine utrostručio broj prijava obiteljskog nasilja nad starijima od 65 godina, uglavnom zbog imovine koje se drugi žele domoći. Te ljude bi trebalo smještati u sigurne kuće, a kad to kažem nadležnima, gledaju me u čudu”, veli Petrović.

Pomoć u kući

Dok s jedne strane okreće glavu od ovih problema, smatrajući ih, valjda, privatnom zonom, država s druge strane dodatno otežava život starijima, bakama i djedovima, koji su po Obiteljskom zakonu dužni plaćati alimentaciju za dijete, ako to njihov sin ne može. To je, ljuti se čelnica Nacionalnog vijeća, “nakaradni miks različitih modela, bez sustavnog rješenja”.

“Udomitelj za starije osobe danas neće to postati zato što je dio nekog modela, nego jer nema uvjeta za privatni dom. To je doista žalosno. I sve što su političke strane činile za umirovljenike jadno je i skromno, a vođeno je jedino željom za osobnim probitkom pojedinih saborskih zastupnika”, zaključuje Jasna A. Petrović za Novi list.

U Hrvatskoj stranci umirovljenika slažu se da je socijalna zaštita starijih osoba nedostatna, ali bi, kažu, trebalo slijediti europske modele. Svoju odgovornost za takvo stanje ne odbacuju, ali je pripisuju prije svega velikim strankama.

“Pitanje odgovornosti bilo bi korektnije postaviti onima za koje umirovljenici glasaju, a to su HDZ, SDP i svi novi ‘mesije’ koji se pojave. Bilo bi pametno da prozivaju one za koje su glasali”, kaže Silvano Hrelja, saborski zastupnik HSU-a. Za problem starijih, dodaje, nikad se ne može učiniti dovoljno jer su potrebe velike, ali bi se trebalo okrenuti EU-modelu.

Zagreb u europskom standardu

Zagreb raspolaže sa 6.438 mjesta u domovima, uključujući i obiteljske domove. U zemljama EU-a, standard kapaciteta stalnog smještaja starijih osoba iznosi pet posto u odnosu na broj građana iznad 65 godina, a u Zagrebu je to 4,5 posto, ističu u gradskoj upravi.

Za gradske je domove zainteresirano oko 10.000 osoba, dok je oko 2.500 osoba stvarno zainteresirano za smještaj i to u odjelima za pojačanu njegu. U toj brojci su i osobe koje su podnijele zahtjev u više domova.

Velik interes za domove posljedica je, kažu, manjka ustanova za osobe s invaliditetom te ustanova za palijativnu skrb. Uslugu pomoći u kući i uslugu boravka koristi više od 2.000 korisnika. U Markuševcu se upravo gradi dom za 92 korisnika u okviru kojeg će se osigurati specijalizirani odjel za smještaj 12 osoba s demencijom, a priprema se izgradnja objekta za 200 korisnika na području Gornje Dubrave.

“Opsjednuti smo domovima kao narod, dok je tradicija u EU-u starenje u kući. Ne treba getoizirati umirovljenike, treba osigurati pomoć u kući u lokalnim sredinama, a u velikim gradovima dovoljno dnevnih boravaka gdje će se stariji družiti, da ne budu isključeni, da se osjećaju kao ljudi”, kaže Hrelja.