Na Staroj rivi u Pagu, ispred nekadašnjeg pogona solane, na proljeće je postavljen kip Solar koji je u kratko vrijeme postao jedno od identitetnih obilježja grada Paga. Turisti ga sa zanimanjem razgledavaju, fotografiraju se uz njega, a postao je i mjesto na kojem se mnogi, osobito poslijepodne, odmore nakon razgledavanja Paga.

Svojom veličinom dominira Starom rivom i upotpunjuje prostor između mosta Katine i nekadašnjih skladišta soli. Kip Solar izradio je akademski kipar Tomislav Kršnjavi, a lijevan je u Ljevaonici Ujević iz Zagreba. Kip Solar predstavlja radnika na solinama, solanskim bazenima, koji obavlja posao nagribanja, odnosno odvajanja soli od poplata, tvrde podloge bazena.

Na solinama su se, u vrijeme berbe soli, radili poslovi nagribanja, žgribanja i utovara. Nagribanjem se sol vadila s poplata, a žgribanjem sol se skupljala na hrpu. Sol se s hrpe utovarivala u sredstvo kojim je prevožena do skladišta. Za prijevoz soli od solina do skladišta, u raznim povijesnim razdobljima, koristila su se razna sredstva, od jedrenjaka do vagoneta, odosno teretnog vlaka.

Nakon izgradnje proizvodnog pogona solane na predjelu Svilno, oko 4 km južno od starog pogona, napušten je tradicionalan način proizvodnje soli. Sol se prestala skupljati na solinama i proizvodila se, kao što se proizvodi i danas, zagrijavanjem salamaure, mora visoke slanosti.

Nagribanje, žgribanje i utovar soli bili su najteži poslovi u solani. Sol se najčešće skupljala u kolovozu i radnici koji su radili na nagribanju, žgribanju i utovaru morali su raditi po najvećim vrućinama, na otvorenom prostoru, bez zaklona i hladovine. Mnogi radnici koji su radili na nagribanju i žgribanju na posao su dolazili pred zoru i do podneva bi obavili svoj dio posla. Međutim, radnici koji su radili na utovaru soli morali su cijelo radno vrijeme biti na solinama.

Zbog toga su na utovaru soli radili mladi i najsnažniji muškarci, jer je vrućinu i težinu posla bilo teško izdržati. Na solinama je uvijek postojala velika solidarnost među radnicima, posebno na poslovima utovara. Tako, na primjer, ako bi neki radnik iz bilo kojeg razloga posustao, drugi radnici bi mu pomagali ili umjesto njega obavili posao utovara.

Utovar soli radio se pomoću lopate, a zbog što bržeg punjenja vagoneta, radilo se posebnim sistemom podizanja lopate sa soli do visine vagoneta i izvlačenjem lopate naglim trzajem.

Sol bi tada, nakon zamaha i trzaja, doslovno uletavala u vagonet. Zbog takvog načina rada najčešća ozljeda radnika, posebno prvih dana berbe soli, bili su tzv. krvavi žuljevi, što je bilo izuzetno bolno, jer su ruke radnika stalno bile mokre od salamure. Međutim, radnici na solinama su se snalazili, izdržavali su bol, a poslije posla su liječili žuljeve na razne načine, uglavnom oblozima.

Do sredine berbe soli radnicima bi se na dlanovima napravio sloj tvrde kože što su, u šali, nazivali poplatima. U solani je u vrijeme berbe soli, na solinama radilo i do pet stotina sezonskih radnika.