Cijepljenje je ključna zdravstvena mjera u borbi protiv pandemije. No mogu li onima koji odbiju cijepljenje biti ugrožena radna mjesta? Ima li ih poslodavac pravo tražiti potvrdu o cijepljenju? Zahvaljujući pandemiji došlo je do novih kompleksnih pitanja vezanih uz rad

Ova tema je izrazito kompleksna. Cijepljenje nije zakonska obaveza, stoga ga svaki građanin ima pravo odbiti. No s druge strane, radnici imaju pravo na siguran rad, bez da strahuju za svoje zdravlje. To nam je pojasnio i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

''Tu i pravna struka ima oprečne stavove. S obzirom da ne postoji nikakav zakon da se građani moraju obavezno cijepiti, temeljem toga ne postoji mogućnost da poslodavac traži od radnika informaciju je li se cijepio ili nije'', kazao je Sever.

''Drugi dio struke govori o radnicima koji su na drugoj strani. Koji su se cijepili ili koji su u strahu od oboljenja, pa traže od poslodavca da im osigura radne uvjete koje im je on dužan osigurati i temeljem zaštite na radu. Oni drugi će reći da nijedan propis unutar zaštite na radu nije regulirao to pitanje. No poslodavac je dužan radniku osigurati takve uvjete rada koji će omogućiti radniku raditi na siguran način. To onda nije vezano samo uz to da mu ne padne nešto na glavu, nego i da se ne razboli'', napomenuo je Sever.

To bi bilo zadiranje u privatne podatke

Svi znamo kako postoje i oni koji vjeruju cjepivu i oni koji mu se protive. No to na kojoj ste strani ne bi smjelo utjecati na vaš posao. Svi stručnjaci koje smo kontaktirali slažu se kako bi takvo šefovo pitanje bilo zadiranje u privatnost. 

Svoj status, neovisno o tome jeste li cijepljeni ili ne, svom poslodavcu ne morate otkrivati. Na to upozorava i Agencija za zaštitu osobnih podataka. Podatak o cijepljenju je zdravstveni podatak i kao takav predstavlja posebnu kategoriju osobnih podataka u smislu odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

''Obrada takvih podataka je načelno zabranjena, stoga je za njihovu obradu, uz pravni temelj, potrebno i postojanje jedne od iznimaka iz članka 9. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka. Cijepljenje protiv bolesti COVID-19 je dobrovoljno u Republici Hrvatskoj te obveza cijepljenja nije propisana posebnim propisima, stoga ni poslodavac nema pravni temelj na osnovu kojeg bi zahtijevao od radnika potvrdu o cijepljenju'', poručili su iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.

S takvom ocjenom trenutnih propisa u RH slaže se i stručnjakinja za radno i socijalno pravo iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

''Poslodavac ni u jednom slučaju nema pravo pitati radnika/cu je li se cijepio/la, odnosno tražiti na uvid potvrdu o cijepljenju. Cijepljenje je dobrovoljno te je riječ o osobnoj odluci kojom radnik/ca poduzima mjere za zaštitu svog zdravlja. Pravni propisi na snazi ne daju pravo poslodavcu da traži takvu informaciju pozivajući se na zdravstvenu ugrozu ili sigurnost kolektiva'', poručila je Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo pri SSSH.

Radnik dužan obavijestiti 

Poslodavac ne može radniku koji se ne želi cijepiti uskratiti povratak na posao ili primjerice prisustvo na teambuildingu. 

"U Hrvatskoj trenutno ne postoji na snazi odredba koja propisuje obvezu gradana Republike Hrvatske na cijepljenje protiv COVID-19 virusa, te stoga ne postoji niti obveza gradana da se cijepe, a samim time niti pravo poslodavaca da radnicima uvjetuju prisutnost na poslu cijepljenjem, odnosno da zahtjevaju dokaz o obavljenom cijepljenju", kaže ugledni zagrebački odvjetnik Antonio Volarević kojega smo zamolili za mišljenje.

''Samo zakonodavac, dakle Hrvatski Sabor, može propisati obvezu cijepljenja. Budući da ne postoji zakonska obveza cijepljenja, poslodavac nema osnovu, odnosno ne može zahtijevati od radnika da dostavi potvrdu o cijepljenju. Slijedom navedenog, budući da poslodavac nema osnovu za uskraćivanje radnicima povratak na posao ili prisustvo na teambuildingu, mišljenja sam kako bi postupanje poslodavca protivno naprijed navedenom predstavljalo diskriminaciju radnika te bi primjerice odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila podložna utvrđenju nedopuštenosti pred nadležnim sudom'', ocijenio je za RTL.hr Volarević.

Iako svi živimo u novonastalim okolnostima zbog pandemije, Zakon o radu i dalje se mora primjenjivati. Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike poručili su kako je radnik dužan obavještavati poslodavca o okolnostima mogućnosti širenja COVID-19 virusa. 

''Naime, prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir'', napominju iz Ministarstva.

S druge strane, poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Ako je radniku određena samoizolacija, pojašnjavaju iz Ministarstva, poslodavac i radnik dužni su se u potpunosti pridržavati izdanog odgovarajućeg akta na način kako to određuje poseban propis. 

''Rizik od zaraze virusom SARS-CoV-2 je prvenstveno javnozdravstveni problem reguliran  Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, i u tom smislu procjenjivanje rizika od zaraze obavlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo te daje smjernice i upute za pojedine sektore i djelatnosti. Napominjemo da prema Odluci o proglašenju epidemije te obvezama iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, poslodavac treba pratiti upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te preporuke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i drugih nadležnih tijela'', priopćili su iz Ministarstva rada.

No važno je i uzeti u obzir i kako svako radno mjesto nije isto. Iz Ministarstva napominju da ako procjena rizika pokaže da postoji rizik za zdravlje i sigurnost radnika zbog njihove izloženosti biološkim agensima za koje postoji učinkovito cjepivo, poslodavac radnicima treba ponuditi cijepljenje. To se posebno odnosi na one poslove u djelatnostima u kojima izvori bioloških štetnosti proizlaze iz procesa rada. To su primjerice rad u zdravstvu, rad u kliničkim, veterinarskim i dijagnostičkim laboratorijima, rad u pogonima za odlaganje otpada, rad u pogonima za pročišćavanje otpadnih voda rad u pogonima za proizvodnju hrane, rad u poljoprivredi, poslovi kod kojih dolazi do doticaja sa životinjama i proizvodima životinjskog porijekla). 

No čak i onim zanimanjima u kojima je rizik od zaraze veći, cijepljenje nije obavezno, te stoga poslodavac ne bi mogao jednostranom odlukom odrediti radniku obvezu cijepljenja, niti bi ne cijepljenje moglo predstavljati povredu iz radnog odnosa.
Zakoni stoga trebaju biti nit vodilja svakom radniku koji se zapitao koja su njegova prava u ovoj novonastaloj situaciji.

S obzirom da nitko nema pravo drugome narediti da primi cjepivo, ali da postoje i oni radnici koji se boje zaraze, za sada je možda najbolje i dalje držati distancu i paziti na vlastito i zdravlje drugih što je više moguće.  

''U ovom trenutku je prvo i osnovno da se ljudi i dalje pridržavaju epidemioloških mjera. Da se drži distanca, da se bude pod maskama, neovisno o tome da li se netko cijepio ili nije. Sve dok zdravstvena struka ne kaže neko svoje mišljenje koje bi bilo potkrijepljeno nekakvim propisima'', zaključuje Sever. 

Kako nam je objasnio odvjetnik Volarević, relevatne su dvije odluke o ovom pitanju na europskoj razini. Na presudu u kojoj je Europski  sud za ljudska prava zauzeo stav da su češke vlasti zakonom koji propisuje obvezu cijepljenja djece protiv devet opće poznatih bolesti provodile politiku ''legitimnih ciljeva zaštite zdravlja navodeći da cijepljenje štiti i one koji primaju cjepivo i one koji ne mogu biti cijepljeni iz medicinskih razloge'' te ovise o kolektivnom imunitetu, te da su na taj način ''težile postići legitimne ciljeve zaštite zdravlja i prava drugih''.

S druge strane, pojašnjava Volarević, Vijeće Europe je na skupštinskoj raspravi na temu ''Cjepiva Covid-19: etička, pravna i praktična razmatranja'' odredio za potrebno ''osigurati da su građani informirani da cijepljenje nije obavezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepi, ako to ne žele sami i osigurati da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen.

Prema ovim odlukama, jasno je da je i Europa podijeljena, jer svi shvaćaju važnost i prava na osobni izbor i važnosti sigurnog boravka ne samo na poslu, već i u cjelokupnoj zajednici.