Predstavnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Sunčica Brnardić i predstavnik HUP-a iz Ceha ugositelja Vedran Jakominić u Točki na tjedan komentirali su veliki nedostatak radne snage u ugostiteljstvu.

Brnardić je kazala da nažalost ne postoje egzaktni podace o tome koliko točno radne snage nedostaje.

“One brojke s kojima mi baratamo unazad posljednjih par godina su procjene HGK ili broje koje su se pojavljivale kroz sustav kvota. Teško je procijeniti u kojem trenutku se pojavio problem nedostatka radnika”, rekla je Brnardić.

Smatra da je problem očito u planiranju i nedostatku migracijske politike te podsjeća da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja nije donijela migracijsku politiku.

“Ono na što smo mi upozoravali jest da se problem nedostatka radnika mora prvenstveno rješavati kroz bolje politike koje povezuju obrazovanje i tržište rada. Jedan od načina na koji to druge države riješavaju jest sklapanje bilateralnih sporazuma. S vremenom je rastao pritisak poslodavaca da se omogući lakši uvoz radne snage. Donesen je zakon koji to liberalizira, ali to nije dovelo do većeg broja radnika”, pojašnjava Brbardić.

Napomenula je da ne možemo ignorirati da je veliki broj ljudi otišao u druge zemlje i tamo otišao raditi sezonske poslove.

“Naši uvjeti rada su sustavno zanemarivani. Država već 20-30 godina ne donosi nacrt kolektivnih ugovora za turizam i građevinarstvo. Institut stalnog sezonca se koristi možda u nekim velikim hotelijerskim kućama. To je iz nekog razloga definirano kao ugovor na određeno, a trebao bi biti na neodređeno. Umjesto da se potiče institut stalnog sezonca, mijenjaju se radnici iz sezone u sezonu”, kazala je Brnardić.

Ipak, kaže da možemo biti optimistični da se tržište rada oporavlja.

Koji je ključni propust države?

Jakominić je rekao kako problem nije od jučer i nije nastao s ulaskom u Europsku uniju.

“Problem je nastao otprilike kad je PDV narastao toliko da nismo mogli plaćati radnike koliko oni uistinu vrijede. Ugostiteljstvo je jedan od najstresnijih poslova i zaslužuje da ti ljudi dobiju odgovarajuću naknadu za svoj rad. Uopće nemamo domaćeg kadra, 12 tisuća ljudi koji rade u ugostiteljstvu otišlo je iz struke. Većina ih je otišla u graditeljstvo, tamo je sigurnije, a država je trebala davno reagirati”, objašnjava Jakominić.

U sve se krenulo prekasno, smatra on.

“Ove godine imamo suludu situacija da smo mi tek krajem 5. mjeseca mogli tražiti radnu snagu za caffe barove. Imamo i novi Zakon o strancima koji nominalno nije loš, ali i dalje tu ima nejasnoća”, rekao je Jakominić.

“Problem je užasno kompliciran, užasno smo kasno krenuli. Ljudi ne mogu čekati 1.6. ili 15.6. da bi tražili posao za ljeto. Kvote u biti mogu biti vatrogasno rješenje, ali nisu doista rješenje. Domaći kadar puno kvalitetnije prodaje proizvod od uvoznog kadra i domaći kadar taj novac troši u zemlji”, dodaje.

Treba raditi na obrazovanju

Jakominić smatra da osim obilatijeg plaćanja domaćeg kadra treba raditi i na kvaliteti obrazovnog sustava.

“Trebamo graditi cjelogodišnje ugostiteljstvo, a ne samo sezonsko. Skoro 70 posto ugostiteljstva se događa u vršnih 80 dana što je loše”, ističe.

Brnardić misli da je bitno prepoznati koji su to problemi u turizmu i u svakom sektoru u kojem nedostaje radne snage.

“Problem sezoncima toliko nisu bile plaće, nego recimo uvjeti rada. Ono što je ključno kod Zakona o radu jest kako podignuti kvalitetu uvjeta rada. Ono što je bitno jest da se ne ide u dodatno rastakanje radnih odnosa”, rekla je.

Jakominić se nadovezao i rekao kako je pitanje uvjeta rada uvijek i pitanje plaće.

“Naravno da bi svatko rado zaposlio dodatno ljude i platio ih da mogu komotno raditi. Mi ne možemo stvoriti ni novac ni uvjete rada iz svježeg zraka nego moramo imati poslovne uvjete koji osiguravaju da onaj pošten dio tržišta može pošteno plaćati svoje ljude i zarađivati svoj kruh”, kazao je Jakominić.