U sklopu projekta Volonterskog centra Zadar „Edukacija – prvi korak prema prevenciji nasilja na internetu II“, Centar za socijalnu skrb Zadar kao partner na navedenom projektu, organizirao je online okrugli stol na temu sigurnosti i zaštite djece na internetu.

Cilj skupa bio je ojačati mrežu dionika na području Grada Zadra i Zadarske županije s ciljem razmjene pozitivnih iskustava, a shodno tome i jačanja prevencije nasilja među i nad mladima na internetu.

Uz praćenje zainteresiranih stručnjaka koji se u svom području rada bave navedenom temom i ostale javnosti, kao panelisti su sudjelovali:

prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Tomislav Ramljak, dipl. soc. rad., sudski vještak za digitalne tehnologije, sigurnost i zaštitu djece na internetu, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu

doc. dr. sc. Lucija Vejmelka, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Martina Čuljak Jovančević, dipl. soc. rad., ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zadar

Polona Bencun Gumzej, dr. med. spec. škol. med., psihoterapeut

Ana Šare Glavan, mag. soc., Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Zadar

Nada Meštrović, dipl. def. soc. ped., stručni suradnik u OŠ Bartula Kašića

Valentina Bilić, prof., stručni suradnik u Pomorskoj školi

Viktorija Vuk, mag. psych., stručni suradnik u Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi.

Na početku okruglog stola predstavljeni su rezultati online ankete na temu korištenja interneta i učestalosti e-nasilja koju je Volonterski centar Zadar proveo na uzorku od 449 zadarskih srednjoškolaca, koji su pokazali kako polovica mladih koristi internet 3-5 h dnevno, a trećina 6 i više sati. I u našem gradu i županiji u velikoj je mjeri prisutno e-nasilje, pa je tako 40% mladih najmanje jednom u zadnjih godinu dana primilo uvredljiv SMS, a polovica njih je vidjela lažan profil na nekoj društvenoj mreži koji može služiti za anonimno zlostavljanje na internetu.

Četvrtina mladih je primila uvredljivu privatnu poruku na društvenoj mreži, a petina uvredljiv komentar, dok je 27% njih primilo seksualno izazovne fotografije ili video nepoznatih osoba.

Svjetska istraživanja pokazuju da 97% takvih fotografija i videa koje su mladi prvotno dobrovoljno poslali biva dalje proslijeđeno, odnosno može dovesti do tzv. revenge porna i sextortiona.

Mladi se također upuštaju i u ostala rizična ponašanja, poput sastanka uživo s osobom koju poznaju samo s interneta – 38% naših ispitanika je to napravilo najmanje jednom u zadnjih godinu dana, a polovica njih je na takav sastanak išla sama. Također se kod mladih javlja normalizacija uvredljivih poruka i komentara za koje ne smatraju da su nešto loše već dio svakodnevne komunikacije, što možemo objasniti i činjenicom da su im model ponašanja odrasli i njihova niska razina komunikacije na brojnim internetskim portalima i forumima. 

U vremenu pandemije internet je postao mladima glavno sredstvo komunikacije i druženja, pa su time izloženi i većim rizicima doživljavanja i počinjenja nasilja putem elektroničkih medija, a posebno je u porastu seksualno iskorištavanje i zlostavljanje djece preko interneta, budući da i zlostavljači i potencijalne žrtve provode puno više vremena pred ekranima. Djeca koja su doživjela taj oblik nasilja najteže se povjeravaju te postaju sklona autodestruktivnim ponašanjima.

Iako istraživanja govore da djeca i mladi koriste mnogobrojne društvene mreže i velik dio dana provode na njima te da je mladima koji žive u najgorim socijalno-materijalnim uvjetima na prvom mjestu želja mobitel odnosno pristup internetu, ipak se pokazalo da djeci nedostaju druženja uživo s vršnjacima dok pohađaju online nastavu te kako je škola u tom smislu puno više od odgojno-obrazovne ustanove te da ima značajnu socijalizacijsku ulogu.

Također, iskustva s terena kažu da se kod djece u toj situaciji javljaju mnogobrojne psihološke smetnje i psihosomatski simptomi. Djeci i mladima treba pružiti snažnu podršku od strane svih odraslih osoba - roditelja, nastavnika i stručnih suradnika u školi, te se s kažnjavanja negativnih ponašanja preusmjeriti na promociju pozitivnih primjera.

Naglašeno je kako se svijet tehnologije mijenja velikom brzinom te da sigurnosne aplikacije koje roditelji koriste kao tehničku zaštitu mogu samo donekle pomoći. Roditelji najčešće ne znaju što im djeca rade na internetu, a ukoliko dožive e-nasilje, djeca se u najvećoj mjeri povjeravaju svojim vršnjacima koji imaju jednako slabe kapacitete nošenja sa situacijom.

Upravo stoga je jako bitno graditi odnos povjerenja između roditelja i djeteta od malih nogu kako bi se dijete osjećalo dovoljno sigurno da se povjeri roditelju ukoliko se suoči s bilo kakvim problemom, pa i u području interneta gdje djeca imaju puno naprednija znanja od svojih roditelja.

Aktivnosti projekta sufinancirane su sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a provodi se u partnerstvu sa Zadarskom županijom i Centrom za socijalnu skrb Zadar.