Udomiteljica Margita Pleše uputila je javno pismo ministru Aladroviću.

Pismo prenosimo u cijelosti.

“Poštovani ministre Aladroviću,

Znam da Vas i Vaše suradnike preuzimanjem resora socijalne skrbi nije zapao nimalo lak posao. Obraćam Vam se kao udomiteljica s iskustvom od 12 godina.

Tijekom bavljenja ovim plemenitim pozivom kojeg nadasve volim, imala sam prilike upoznati se s funkcioniranjem i s manjkavostima sustava socijalne skrbi. Prepreke na koje nailazimo brinući o djeci koja su nam povjerena, često su birokratske prirode i zadiru u djelokrug djelovanja drugih ministarstava, kao što su Ministarstvo unutarnjih poslova (problemi kod prijave adrese boravka/prebivališta, izrade osobnih dokumenata), Ministarstvo zdravstva (korištenje porodiljnog, bolovanja i sl), Ministarstvo pravosuđa (sporost sudstva, neinformiranost pojedinih sudaca što rezultira sudskim odlukama koje često idu na štetu djece) itd.

Mogla bih Vam navesti brojne situacije koje su meni kao udomiteljici oduzele puno previše vremena i energije, no Vama danas pišem s drugom namjerom. Želim Vam naime ukazati na manjkavosti rada Centara za socijalnu skrb s kojima sam se osobno suočavala. Ne želim pritom nikoga imenovati niti prozvati jer smatram da svaki od djelatnika obavlja svoj posao najbolje što mu uvjeti rada i organizacija posla dozvoljavaju. Ima djelatnika koji se trude više, a ima i onih koji rade samo ono najnužnije, kao uostalom u svakom poslu.

Za razliku od drugih poslova, ovaj se resor bavi LJUDIMA i to ljudima koji žive na margini našeg društva, ljudima izloženim siromaštvu i neimaštini, ljudima ugroženog zdravlja, ljudima izloženim nasilju, ljudima bez nade i izgleda da će se ikada izvući iz začaranog kruga, a svi ti ljudi imaju i djecu o kojoj često sami nisu sposobni brinuti. Toj je DJECI potrebno posvetiti puno više pažnje nego što to trenutno nažalost mogu ili stignu djelatnici centara za socijalnu skrb.

Stoga apeliram na Vas da najhitnije stvorite uvjete za rad u kojima će se djelatnici centara moći baviti prvenstveno korisnicima te biti dostupni i u poslijepodnevnoj smjeni. Rijetko koja državna služba nema organiziran rad u popodnevnoj smjeni makar jednom tjedno, pa ne vidim razloga da se i u centrima ne uvede rad u poslijepodnevnoj smjeni. Razumljivo je da djelatnici koji rade do 15 sati neće izlaziti na teren nakon radnog vremena, a jedino tada mogu obići obitelji u kojima roditelji ili udomitelji ujutro rade. Nije li besmisleno da zaposleni udomitelj mora razmišljati o tome kako opravdati izostanak s posla da bi mogao primiti djelatnike centra koji dolaze u obilazak?

Nije li još gore da djelatnici centra nikada nisu upoznali majku teško zanemarivanog djeteta jer majka u prijepodnevnim satima nije dostupna; ili oca u obitelji kojoj je propisan intenzivni nadzor jer otac ujutro radi? Između ostalog, baš zbog takvih situacija djeca često predugo ostaju živjeti u ugrožavajućim i nepovoljnim uvjetima! Znam da je sveobuhvatna reorganizacija nužno potrebna, ali od nekud pobogu morate početi djelovati i to ODMAH jer djeca rastu i nemaju vremena za čekanje.

Srdačan pozdrav,

Margita Pleše, udomiteljica”, stoji u pismu.