Od 636 biljaka zabilježenih na otoku Pagu, čak 33 vrste i podvrste su ozbiljno ugrožene, dok su neke na nekim dijelovima otoka potpuno nestale, kao na primjer pelin.

Kako navode Ivica Ljubičić i Mihaela Britvec s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u radu objavljenom u "Agronomskom glasniku" , na otoku Pagu su zabilježene 33 vrste i podvrste ugroženih biljaka. Od 33 vrste i podvrste, osam je kritično ugroženo, sedam je ugroženo, a 18 pripada kategoriji osjetljivih. Floru otoka Paga prvi je istraživao Roberto Visiani od 1842. do 1852. godine i opisao je pedesetak vrsta, što je objavio u knjizi na latinskom "Flora Dalmatica". Nakon toga su razni istraživači zabilježili poneku novu biljnu vrstu. Prva temeljita istraživanja vaskularne flore otoka Paga proveo je Stjepan Horvatić, a rezultate svojih istraživanja objavio je 1934.godine u knjizi "Flora i vegetacija otoka Paga" (Zagreb, Tisak Nadbiskupske Tiskare, 1934. godine).

Horvatić je opisao 636 vrsta i podvrsta iz 85 porodica. Ivica Ljubičić i Mihaela Britvec navode kako, u vegetacijskom smislu, većinu otoka Paga zauzimaju kamenjarski pašnjaci, suhi travnjaci i livade. "Poznato je da su upravo livade i pašnjaci vrlo značajna staništa koja bitno određuju biljnu i krajobraznu raznolikost, jer na njima obitavaju mnoge rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste. Cilj je istraživanja utvrditi brojnost i raznolikost rijetkih i ugroženih vaskularnih biljaka na otoku Pagu," navode u svojem radu.

S obzirom na pripadnost višim sistematskim kategorijama, sve 33 ugrožene vrste i podvrste na otoku Pagu pripadaju kritosjemenjačama, dvosupnicama i jednosupnicama. Kritično ugrožene su jednosupnice, slakovi i štitarke. Osam osjetljivih vrsta su iz porodice kaćuna, pet osjetljivih vrsta su iz porodice trava, a tri osjetljive vrste iz porodice loboda.