Koristite li autobus po gradu? U trenutnoj situaciji to ne zvuči kao najbolja ideja, ali pandemiju na stranu, izgleda kako naši mlađi sugrađani nisu zadovoljni autobusnim prijevozom. I dalje najviše vjeruju vlastitim nogama i volanima.

Dok je u drugim gradovima sjesti na bus ili tramvaj vrlo jednostavno, Zadrani oko voznog reda moraju organizirati dan. Kratka anketa koju smo proveli među mladima potvrđuje da je autobus out. Ako već nemaju vlastiti automobil, radije pješače ili voze bicikl.

- Živim blizu centra grada pa se uglavnom krećem pješke, ali kad trebam negdje dalje, preferiram automobil. Ponajprije zbog toga što sam komotna, što u gradu nisu velike gužve i brzo se dođe, a autobusi voze relativno rijetko, treba ih hvatati, rekla nam je Silvija koja živi na Relji.

Visoka cijena karte

Dodala je da ni cijena karte za autobus nije primamljiva.

- Osim toga je karta skupa za tako kratku relaciju koja bi meni trebala, pa ću to malo što idem radije otići i Uberom.

S njom se slaže Nino s Melade.

- Najviše se krećem pješke, ali dosta često i biciklu vozim. Biciklom mi je brže, ali nekad je i nepraktično. Autobusom se ne vozim jer mi ne treba uz biciklu i dosta je skupo. Bus koristim samo za dalje udaljenosti van grada.

- Imam biciklu i s njom idem svugdi, ako je kiša, idem javnim prijevozom, busom i nekad koristim Bolt jer je jeftiniji od Ubera. Vozim biciklu jer nemam još položeno, a i usput odradim trening do posla i nazad. Zdravije je svakako, podijelila je svoje iskustvo Maja s Voštarnice koja vozeći bicikl spaja ugodno s korisnim.

Taksijem do Supernove

Među mlađom populacijom gradske autobuse koriste jedino neki studenti, i to zbog niske cijene godišnje karte koja iznosi 20 kuna. Međutim, Laura koja je u Zadar na studij došla iz Splita, pokaz nikad nije napravila.

- Ne koristim bus jer imam sve što mi treba na par koraka od stana, fakultet, menza, dućan i supermarket za poveću spizu. Ne moram se mislit gdje ću parkirati auto gdjegod da idem, pa tako ni biciklu.

Taksi koristi za odlazak do Supernove ili Borika.

- Uber koristim za te dalje relacije, ili ako odem s prijama do Borika prošetat i sjest uz more na kavu ili do Supernove.

Slične navike ima i Adriana s Melade.

- Jedino do Supernove ne mogu doći pješke, ali u tom slučaju radije uzmem taksi, mislim da je cijena više manje ista, a njim dođem brže. I ravno od doma.

Vožnje taksijem mogu biti isplative ako ih koristite ponekad, no svakodnevan odlazak na posao ili u školu, pa makar cijena vožnje bila smiješno niska, nije svima dostupan. Međutim, podijelite li iznos s drugim ljudima, taksi može biti najisplativije i najbrže rješenje.

Javni bicikli i romobili još nisu zaživjeli među mladima

Obična karta za jednu vožnju autobusom košta 10 kuna, dok je povratna 16. Đački i umirovljenički pokaz stoji 135 kuna, dok je za radnički potrebno izdvojiti 250 kuna za mjesec dana. Međutim, Liburnija nekim skupinama nudi i potpuno besplatan prijevoz. To su djeca do pet godina u pratnji odraslih osoba (najviše troje djece), slijepe osobe uz člansku iskaznicu Udruge slijepih, pripadnici MUP-a u uniformi, komunalni redarstvenici sa iskaznicom.

Usporedbe radi, godišnja pretplata za javne Nextbike bicikle iznosi 200 kuna, a vrijedi za neograničen broj vožnji u trajanju pola sata. Svakih idućih pola sata dodatno se naplaćuje 5 kuna za obične ili 10 kuna za električne bicikle.

Prednost je i to što jedna registracija vrijedi za cijelu Hrvatsku, pa korisnici ne moraju brinuti o promjeni cjenika ili novim izdacima.

S druge strane, najveća mana im je to što ne pružaju zaštitu ili se ne mogu koristiti kad su vremenski uvjeti loši. 

Ideja o javno dostupnim biciklima zapravo je potekla kao studentski projekt Ante Gustina kojeg je kasnije razvio s Krešimirom Dvorskim. Danas surađuju s njemačkom kompanijom Nextbike pod čijim imenom je usluga dostupna.  

Nextbike možete pronaći na šest lokacija – na Boriku pored pored Yachting bara, na Kolodvoru, na plaži Kolovare, na Poluotokou kod Mosta, na Starom kampusu te na Novom kampusu. Interaktivna karta s podacima o slobodnom broju bicikala u realnom vremenu dostupna je ovdje.

Za koga su zapravo javni bicikli?

Iako je usluga predstavljena kao javno dobro, lokacije na kojima se bicikli mogu preuzeti, daju naslutiti kako su primarna ciljana skupina turisti, a ne stanovnici Zadra. Kad su prvi bicikli 2016. došli u Zadar, prvotno su bili postavljeni na četiri lokacije - Poluotok, Borik (Puntamika), Autobusni kolodvor i Bili Brig.

Kao prednosti tada novog sustava bilo je istaknuto smanjenje prometnih gužvi, rješavanje problema parkiranja u užem gradskom središtu, zaštita okoliša, obogaćenje turističke ponude, pozicioniranje grada kao poželjne cikloturističke destinacije, poboljšanje kvalitete života u gradu i ušteda novca građana u gradskom prijevozu.

U pet godina uvedene su svega tri nove lokacije, dok je ona na Bilom Brigu ukinuta, pa se postavlja logično pitanje – zašto bi Zadrani koristili sustav ako ga mogu koristiti samo po centru ili eventualno od Kolovara do Borika?

Za građane bi bilo korisnije da da postoje manje stanice u Crnom, Bokanjcu i drugim kvartovima, a nekoliko većih u centru. Ovako bi trebali vlastitim automobilom, taksijem ili autobusom do grada, pa onda sjesti na javni bicikl, kojeg opet treba platiti, da bi se vozili pet minuta po Poluotoku.