Šalica sreće dostupna je samo Šveđanima i ponekim Španjolcima i Talijanima. Ostatku Europe slično je kao i nama, ali čini se da se barem malo lakše nose s tom zabranom jer "otići na kavu" za Hrvate je društveni događaj od najvećeg značaja.

I tako je najobičnija kava u kafiću postala razlog za pobunu i otpor, keramička šalica je utjelovila besmislenosti mjera, nejednakost, zašto smije slastičarna ali ne smije kafić. Kava je postala i podsjetnik na ekonomsku propast poduzetnika i njihovih obitelji. A i univerzalno je postala i simbolom slobode, čiji se povratak s nestrpljenjem čeka. 

Aparati za kavu kao da su zaključani cijelu vječnost, a Stožer nikako da ugostiteljima da zeleno svjetlo.

Gušti su gušti, ali Hrvati u ispijanju kave ne uživaju već 68 teških dana. Brojni se nadaju, štoviše uvjereni su da se nacionalnom sportu vraćamo 15-og. Tako je proteklih mjeseci espresso u keramičkoj šalici u kafiću postao simbol borbe protiv propisanih mjera.

Dok se mi držimo strogih mjera, talijanski Capak i Božinović su popustili, iako imaju veće korona brojke od nas. Susjedi uživaju, a kadrove rimskog poslijepodneva snimila je Hrvatica s talijanskom adresom. Mogu na espresso u kafić, ili na Napolitanu i špagete u restoran u 16 od 20 regija.

''Ja sjedim u kafiću i pijem moju kavu. To je moguće od ovoga ponedjeljka kada su svi barovi i kafići i restorani otvoreni. Možete sjediti unutra i vani, možete doručkovati, ručati, družiti se, ali ne možete večerati jer sve zatvara u šest sati popodne", kazala je Kristina Radanović, novinarka iz Rima. 

Lijepo je i u Madridu. Iako su ugostiteljski objekti otvoreni već mjesecima, druženje od šest osoba više nije ilegalno pa možete sjesti na sangriju ili na tapase, ali skitnje po kvartovima nema.

"Izašli smo na kavu u kvartovski lokal, jer dalje ne smijemo. Ovdje sve smije raditi do 9. Vlasnici lokala mi kažu da nema navale na lokale i restorane", opisala je Tea Jambrović, Hrvatica u Madridu. 

Hrvati pate za kafićima, Irci za pubovima. Potpuno su zatvoreni od kraja prosinca. Pivo za van mogu kupiti jedino u trgovini i s njom na zidić.

"Ni u jednom trenutku nisu zabranili kavu za van niti dostavu hrane restoranima. Ovdje baš nije navika sjedenja u kafiću i ispijanje kava, kao što znamo oni više piju pivu", kazal je Ana- Marija Hota, Hrvatica u Dublinu. 

Pivo nedostaje i našim dragim gostima Česima koji su prošlog mjeseca prosvjedovali protiv mjera. Vodimo Vas i do Praga. Restorani i kafići na glavnim trgovima i ulicama zatvoreni su od sredine listopada, na kratko su otvorili početkom prosinca, a potom brzo i sve zatvorili.

"Jedino što funkcionira su prozorčići. Znači, možete kupiti hranu, piće, vino, kavicu i pivo. Ne možete se sjesti s prijateljima i to nama najviše nedostaje. Druženje s prijateljima", kazala je Jana Krasna, Hrvatica iz Praga. 

Kave u kafiću među prvima su se prisilno odrekli Belgijci. Zadnju su popili početkom studenog.

Na trgu se nalazi desetak kafića i restorana. od sredine 10. mjeseca su zatvoreni. kava i piva piju se kod kuće. za sada nema najava kada će doći do popuštanja mjera.

Šalica sreće dostupna je samo Šveđanima i ponekim Španjolcima i Talijanima. Ostatku Europe slično je kao i nama, ali čini se da se barem malo lakše nose s tom zabranom jer "otići na kavu" za Hrvate je društveni događaj od najvećeg značaja.