Zadarski nadbiskup Želimir Puljić priredio je knjižicu ‘Godina svetog Josipa’ u izdanju Zadarske nadbiskupije, namijenjenu svećenicima i vjernicima laicima povodom proglašene Godine sv. Josipa i u njoj iznio poticaje za širenje pobožnosti i čašćenje sv. Josipa u redovitom pastoralnom životu župa i crkvenih zajednica.

Knjižica od 32 stranice sastoji se od povijesnog i molitvenog dijela. Prvi dio naslovljen je ‘Širimo pobožnost sv. Josipa i iskoristimo mogućnosti dobivanja potpunih oprosta’, a drugi dio je naslovljen ‘Pobožnost svetom Josipu’.

U prvom dijelu nadbiskup  Puljić prikazao je pismo pape Franje ‘Očevim srcem’ kojega je Sveti Otac objavio proglašavajući 2021. godinu Godinom sv. Josipa, a povod je 150. godišnjica da je papa Pio IX. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Crkve. Također, sabrano i koncizno, mons. Puljić s konkretnim podacima opisuje povijesne okolnosti te teološke i crkvene argumente s kojima se širila pobožnost prema sv. Josipu u sveopćoj Crkvi, do spomena sv. Josipa u Kanonu, čemu je izniman doprinos i zalog dao mostarski biskup Petar Čule, što je velika milost za Crkvu u Hrvata.

„Osobito sam želio aktualizirati i naš doprinos, hrvatski doprinos čašćenju sv. Josipa. U tom kontekstu naveo sam podatak da je Hrvatski sabor, što je bio poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića (1597.-1687.) koji je tada bio hrvatski ban i zastupnik Hrvatskog sabora, 1687. g. jednoglasno prihvatio prijedlog da se sv. Josipa proglasi zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Taj čin proglašenja stavio sam u kontekst vremena u kojem se Hrvatsko kraljevstvo tada nalazilo. To je bilo suženo Hrvatsko kraljevstvo, veliki dio Hrvatske bio je okupiran Otomanskim carstvom, Europa razjedinjena, mi prepušteni sebi. Onda je Hrvatski sabor rekao, kad već ne možemo imati pomoć od ljudi oko nas, utecimo se Nebu i posvetimo Hrvatsku sv. Josipu“, kaže nadbiskup Puljić pojašnjavajući izdanje koje je priredio.

Opisujući drugi povijesni podatak glede hrvatskog doprinosa u čašćenju sv. Josipa na razini sveopće Crkve, nadbiskup Puljić ističe zasluge mostarskog biskupa Petra Čule, koncilskog oca, kojega su komunisti 1948. god. osudili na 11 godina zatvora, od kojih je u zatvoru proveo osam godina. Nakon što je bio pušten na slobodu, biskup Čule sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru.

„U pripremi za taj Sabor, svaki biskup je bio pitan što bi se trebalo raspravljati na Koncilu. Biskup Čule je napisao dvije molbe. Jedna je da se osobito dovoljno vremena posveti Blaženoj Djevici Mariji koja je majka Isusova, Majka Crkve i naša majka i odvjetnica (suradnja Marije s Kristom u djelu otkupljenja) i drugo, da se dovoljno prostora posveti i njenom zaručniku, sv. Josipu. Stoga je biskup Čule predložio neka se ime sv. Josipa uvrsti u Kanon mise. Biskup Čule to je kao prijedlog iznio 10. studenog 1962. g., na 16. sjednici Drugog vatikanskog sabora, pred 2500 biskupa.

Papa nije bio na toj sjednici, ali je u svojoj sobi mogao pratiti što biskupi govore i predlažu. Čini se da je Papu taj prijedlog dirnuo. Nakon tri dana, papa Ivan XXIII. svom državnom tajniku, kardinalu Amletu Giovanni Cicognaniju, određuje neka ide i objavi biskupima da se odmah usvaja prijedlog biskupa Čule i da stupa na snagu 8. prosinca 1962. god. Znači, ni mjesec dana nije prošlo, prijedlog biskupa Čule je prošao i usvojen je. Mi smo ponosni da je to učinio jedan Hrvat“, ističe nadbiskup Puljić.

U zahvalnosti biskupu Čuli što je na Koncilu pokrenuo pitanje spominjanja sv. Josipa u kanonu mise, što je sada baština cijele Katoličke Crkve, nadbiskup Puljić citira objašnjenje biskupa Čule za taj prijedlog.

Između ostaloga, mons. Puljić u knjižici navodi da je biskup Čule u svom koncilskom prijedlogu napisao sljedeće: „Crkva je višestruko dužna ovom svetom patrijarhu koji je othranio božanskog Otkupitelja pa sada štiti Crkvu kao njen nebeski zaštitnik. Neka se u budućoj liturgijskoj obnovi ime sv. Josipa uvrsti u misni kanon, odmah poslije imena Blažene Djevice Marije. Dolikuje da u svetoj žrtvi tijela i krvi Kristove bude spomenuto ime onoga koji je na poseban način na zemlji zastupao vječnoga Oca i koji je othranio i ljubavlju obasipao sveto tijelo koje se u misi predaje“.

Foto: I. Grbić

U nastavku obrazloženja mons. Čule kaže „neka se ne govori da u misni kanon mogu ući samo imena mučenika, a da sv. Josip nije bio mučenik. Iako sv. Josip nije podnio mučeništvo, ipak je on, kao i Blažena Djevica, bio pravi mučenik u duhu. Poslije Blažene Djevice, ne može se naći sveca koji je, kao sv. Josip, toliko muka podnio za Krista Gospodina: najprije u Betlehemu, zatim u Egiptu i naposljetku u Nazaretu. Uostalom, ni sv. Ivan apostol i evanđelist nije podnio mučeništva, pa se njegovo ime nalazi u kanonu. Žarko želim, ako se to svidi Svetom ocu papi, da na općem saboru, zajedno s Blaženom Djevicom Marijom bude govora i o njezinom prečistom zaručniku, Josipu patrijarhu“, piše u svom drugom pismu (19. ožujka 1960.) mostarski biskup dr. Petar Čule.

„Kongregacija za božanski kult i disciplinu sakramenata Dekretom od 1. svibnja 2013. g. određuje da se spomen sv. Josipa spominje i u drugim euharistijskim molitvama, II., III., IV. i dr., nakon imena Blažene Djevice Marije izgovarajući: (zajedno s) blaženim Josipom, njezinim zaručnikom. Trebalo je čekati punih 51 godinu od prijedloga mons. Čule kako bi se spomen sv. Josipa spominjao u svim euharistijskim molitvama u svetoj misi“, navodi nadbiskup Puljić u knjižici.

Mons. Puljić ističe i podatak da tijekom Godine sv. Josipa vjernici mogu dobiti potpuni oprost. „Pokorničarna je bila jako galantna. Izmoliš molitvu na čast sv. Josipa, dobiješ potpuni oprost. U crkvi se klanjaš pred Presvetim, dobiješ potpuni oprost. Navedeno je kako se ti oprosti mogu koristiti. Potičem ljude neka to prouče i iskoriste ovu Godinu sv. Josipa za dobivanje potpunih oprosta koji nije odrješenje grijeha, nego oprost od vremenitih kazna koje smo mi svojim grijesima zaslužili, a ima puno mogućnosti izmoliti oprost, za mrtve i za žive. Neka vjernici iskoriste tu mogućnost“, potiče mons. Puljić, poručujući:

„Prigoda je u Godini sv. Josipa više upoznati sv. Josipa kao divan lik, divan uzor očeva, divan je zaštitnik ne samo Crkve, nego i obitelji. Sv. Josip je dobar otac, pobožan, skroman, kreativan, ima sve divne kvalitete. U njima se može naći svaki vjernik, osobito svaki otac obitelji“, ističe nadbiskup Puljić.

Naslovi prvoga dijela knjižice su:

1. Apostolsko pismo pape Franje za Godinu sv. Josipa (skraćeno): Uvod; Josip je velik zbog poslušnosti i prihvaćanja volje Božje; Josip je bio stvaralački hrabar i brižan otac Svete obitelji; Josip je bio zemaljska sjena nebeskog Oca.

2. Potpuni oprost u Godini sv. Josipa: Kako, kada i za koga se može dobiti potpuni oprost; što je potpuni oprost i koji se uvjeti za to traže?

3. Hrvatski obol štovanju svetoga Josipa: Hrvatski sabor proglašava sv. Josipa ‘zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva’; Mostarski biskup Petar Čule (1898.-1985.) predlaže da sv. Josip uđe u kanon mise: Kratki osobni podaci, Sudjelovanje na Drugom vatikanskom saboru, Neka se ime svetog Josipa uvrsti u misni kanon, Papa čuo i prihvatio prijedlog biskupa Čule.

U drugom dijelu knjižice nadbiskup Puljić donosi Litanije sv. Josipu te razne molitve sv. Josipu: za Crkvu i Papu, za duhovna zvanja, za obitelji, za sretnu smrt, za domovinu, Stepinčevu molitvu Gospi za Hrvatsku, Divnoj dakle i Pohvale imenu Božjem. 

Na stražnjoj korici knjižice mons. Puljić podsjeća kako se u Zadarskoj nadbiskupiji nalazi prva crkva koja je u Dalmaciji posvećena sv. Josipu – to je župna crkva sv. Josipa u Obrovcu, izvorno srednjovjekovna građevina iz 15. st. Pobunjeni Srbi su je 1993. g. bili razorili u agresiji na Hrvatsku, a zadarski nadbiskup Ivan Prenđa tu je crkvu obnovljenu blagoslovio na Josipov blagdan, 19. ožujka 2001. god.

„Na ponos je Zadarskoj nadbiskupiji da je to najstarija crkva u Dalmaciji koja je posvećena sv. Josipu. Imamo u Nadbiskupiji još i župnu crkvu sv. Josipa radnika u Zadru. Prigoda je da ne samo u tim dvjema crkvama koje su posvećene sv. Josipu, nego diljem Nadbiskupije, širimo pobožnost sv. Josipu i molimo sv. Josipa da nam pomogne biti onakav kakav je sv. Josip bio: dobar, pobožan, ponizan, radin“, potiče nadbiskup Puljić.

U Uvodu knjižice koja čitatelja upoznaje s povijesnim zanimljivostima čašćenja i opisom osobnosti i zasluga sv. Josipa, nadbiskup Puljić svećenike i vjernike laike potiče: „U ovoj Godini sv. Josipa širimo pobožnosti u čast sv. Josipu koji je zaštitnik Katoličke Crkve, naših obitelji, državnog Sabora i hrvatskog naroda. Učinimo sve što je u našoj moći da zaživi kult prema tom velikom svecu Crkve pojedinačno, u obiteljima, crkvenim zajednicama i župama.“ Evo u tom vidu nekoliko poticaja:

1. Neka se tjedno jednom, najbolje je u srijedu koja je posvećena sv. Josipu, uz redovitu misu doda i pobožnost sv. Josipu. To može biti i uz blagoslov s Presvetim (kao produljena zahvala), s litanijama i molitvom sv. Josipu u čast. A u druge dane neka se prije blagoslova izmoli Molitva za duhovna zvanja ili Molitva sv. Josipu za domovinu.

2. Neka se ljude poziva na molitvu sv. Josipu te od vremena do vremena tumači mogućnost dobivanja potpunog oprosta (tekst o tumačenju može se umnožiti i dijeliti ljudima ili staviti na oglasnu ploču).

3. Posebice neka se vjernike potiče na zajedničku obiteljsku molitvu s krunicom i litanijama u čast sv. Josipu, kako bi dnevno mogli crpsti zasluge blagoslova i oprosta iz bogate riznice blaga koje nam je Krist zaslužio, a s njime veliki i zaslužni sveci poput sv. Josipa.