Udruga "Čipke" putem svoje Facebook stranice pozvala je svakoga tko je ikad osjetila/o da si diskriminiran/a zbog svog spola, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije, da im anonimno pošalje svoje svjedočanstvo.
Ovo su neka od tih svjedočanstava, vezana uz Sveučilište u Zadru:
“U moru ovih ogavnih predatora treba se prisjetiti i “slavnog”
profesora s Odjela za talijanistiku sa Sveučilišta u Zadru. I on
je godinama slavodobitno iskorištavao svoju poziciju i iako se o
tome znalo, nitko nikada nije reagirao. Brojnim studenticama je
slao poruke neprikladnog sadržaja tražeći od njih što mu u tim
godinama nikad ne bi ni trebalo pasti na pamet!
I sama sam bila žrtva njegovih ucjena, “ako ne dam nešto
zauzvrat, neću proći ispit”. Ja sam mu se uspjela suprotstaviti,
ali na žalost, vjerujem da mnoge cure nisu imale tu sreću. One
koje su reagirale javno, nisu dobro prošle. I tu je ključ
problema. Zadarska javnost mu godinama čuva leđa. Iako sada u
mirovini, ne vjerujem da takvi ikad promijene ćud.”
“Zadnjih nekoliko dana od kada su počela ova svjedočanstva žena,
cijelo vrijeme razmišljam o jedno jedinom imenu, o imenu jednog
profesora sa Sveučilišta u Zadru.
Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Jedva sam čekala taj
kolegij, jer me oduvijek zanimao, a s obzirom na profesiju
zanimalo me kako će se ta profesija povezati sa mojim najdražim
hobijem. Došla sam s dobrim predznanjem i bila sasvim sigurna da
ću bez problema proći ispit.
Profesor nas je neobično pozdravio, bez pretjerane pristojnosti,
kao da smo došli u neki kafić pa sad ona nama mora nešto
objasniti i reći. Odmah nam je rekao da on zna da mi ne znamo
ništa, ali dobro nekako ćemo valjda proći. Izrecitirao je neke
zadatke i obaveze koje nas čekaju, bez pretjeranog objašnjavanja
i razumijevanja za osobe koje nisu imale nikakva predznanja. Na
neka pitanja koja je postavljao, i za vrijeme vježbi na
kompjuteru ubrzo je shvatio da oko mene nema problema te ih ja
stvarno nisam imala. Bila sam samo razočarana u njega i načine na
kojima se obraćao ostalim kolegicama. Nakon tog kolegija sve smo
se gledale i nikome ništa nije bilo jasno.
Dobile smo neke zadatke za ocjenu, one bez prethodnog znanja su
tražile pomoć od nas koje smo nešto znale, na sva pitanja
profesoru na pomoć on je s poniženjem odgovarao.
Nekoliko godina nakon toga upisala sam naknadno još dvije godine
diplomskog studija. Prvo što sam čula od kolegica na faksu je da
je profesor “poludio”. Da se nabacuje studenticama, da ima ružne
komentare, da im šalje neugodne mailove. Nekako sam zanemarila
sve to jer nešto što ne vidim na svoje oči ne želim uzimati u
obzir pogotovo kad su tako jake optužbe u pitanju.
Sjedila sam toga dana ispred njegovog kabineta jer sam čekala da
dođe drugu profesoricu, koja ima svoj kabinet nasuprot njegovom.
Pored mene je sjela djevojka koju nisam nikada prije vidjela. U
jednom trenutku se počela nekontrolirano tresti i plakati,
okrenula sam se prema njoj te je pitala da li je sve u redu.
Rekla je da se boji, da mora ući u kabinet profesora, ali da ne
može. Rekla sam joj da mi kaže o čemu je riječ i da će sve biti u
redu, da ću joj pomoći koliko mogu. Samo mi je pružila svoj
mobitel i otvorila mail u kojem su bile poruke od dotičnog
profesora. Nisam mogla vjerovati što čitam.
U mailovima kojih se točno ne sjećam ali znam da ju je vrijeđao,
govorio da može položiti ispit ukoliko se potrudi, a da i on i
ona znaju na koji način bez učenja, da dođe u njegov kabinet u
tom i tom terminu, da je ona lijepa i zgodna djevojka da joj ne
treba veliko znanje. U trenutku dok sam čitala mailove pojavila
se profesorica, te sam vratila mobitel i rekla da ne ulazi u
kabinet, da ćemo pričati čim riješim kod profesorice što sam
imala. Kad sam izašla nje nije bilo, malo sam šetala po hodniku,
do aparata s kavom, svugdje i nisam je našla. Sjela sam ispred
kabineta i čekala neko vrijeme. Djevojka je izašla iz
profesorovog kabineta, snažno zalupila vratima i plačući pobjegla
vani, izašla sam za njom, trčala ali je nisam uspjela uhvatiti.
Dan danas se krivim zbog tog, a prošlo je već dugo vremena.
Krivim se što nisam ostala uz nju do kraja, što nisam upala u
ured profesoru skupa s tom djevojkom i čuvala joj leđa, krivim se
što ne znam što je tog trenutka pretrpjela unutra, krivim se što
nisam nekome od profesora ili u referadi rekla što sam doživjela.
Krivim se i krivit ću se zauvijek.”
“Profesor redovno ima seksističke i neprimjerene ispade i
komentare prema studenticama. Neki od primjera su:
– prva rečenica na prvom predavanju je “Deca, znate vi kaj je to
falus?” na što sam sebi odgovara “Pa da, naravno da znate.”,
sjedajući na klupu kolegice.
– “Kolegice, niste ovdje došli zavoditi profesore” kako komentar
kolegici koja je obukla dekoltiranu majicu.
– pred cijelom dvoranom govori o dvjema asistenticama kao o
“profesorovim kurvama” za koje se zna kako su došle do svojih
pozicija.
– na ispitu meni govori neka si odaberem svjedoka koji će sa mnom
ući u kabinet da ga ne bih kasnije mogla optužiti za silovanje
dodajući da ne bi bilo prvi puta i da zna on kakve su žene.”
Izvor: Čipke
