Da nije lako liječnicima na terenu to je poznata stvari. Kako je s druge strane, iza kulisa svakodnevnih brojki i slika, piše dr. Polona Bencun Gumzej, psihoterapuet i spec.školske medicine ovoga puta u ispomoći u Epidemiološkoj službi zadarske županije.

Mjesecima radim s koronom i u sjeni  korone. Situacija se mijenjala od dramatične, strašne preko euforične do "pun mi je kufer svega" i majko moja ovo je za ozbiljno. Zanimljivo je promatrati kako ide proces suočavanja sa „strašnim“ novim virusom. Na svim razinama, od osobne, društvene, političke i ekonomske do stručne i znanstvene suočeni smo s činjenicom da nema sigurnih i jasnih odgovora za koje se možemo uhvatiti. Što naravno izluđuje našu djetinju potrebu za jasnim pravilima, granicama koje imaju smisla, za sigurnošću. Osobno sam došla do faze da uopće ne želim stvarati mišljenje o nečem što se tako brzo mijenja. Žalim za nekim „dobrim starim“ vremenima kada su trebala desetljeća da se neka teorija i „istina“ opovrgne…. Brzina kojom se danas mijenja svijet, znanost, pravila dovodi do apsurdne situacije da ono što vrijedi danas, sutra već….. ups, nismo sigurni!

I sad kada smo u našoj županiji ovaj vikend prešli troznamenkastu brojku novo zaraženih dnevno telefoni zvone danonoćno, puno njih je dobilo poziv: „Dobar dan, zovem s epidemiologije, dr. taj i taj na telefonu, vaš test je pozitivan“ . Nakon ovoga slijedi dugi niz zamornih pitanja od administrativnih brojeva preko popisivanja simptoma (koji variraju od ništa do umirem ovo je strašno)do najtežeg dijela procjene tko je s kim i kada bio u „bliskom kontaktu“. Epidemiološki bliskom kontaktu! Dovoljno bliskom da postoji značajna vjerojatnost prijenosa  virusa i to u vremenu kada (koliko trenutno mislimo da znamo) je osoba značajno zarazna. Praktično (iako nije 100%) gledamo kontakte unutar 48 sati prije pojave simptoma ili ukoliko simptoma nema 48 sati prije pozitivnog nalaza. 

Zvuči jednostavno……

Dok na telefon ne dobijete nagluhu ili osobu koja slabije vidi ili osobu koja iz nekog razloga (samo njima znanog) ne želi zločestim doktorima prijaviti nikoga jer će ga staviti u izolaciju pa će oni biti krivi jer netko ne smije iz kuće ili će izgubiti posao ili….. Prijenos virusa postane zadnja stvar koja ih zanima, jer eto oni znaju da to nije tako, već su se zarazili svi koji su mogli pa nema smisla izolirati se, sve je to i onako zavjera, pa ja se čuvam, kako je moguće da sam pozitivan? 

Druga skupina su oni „preodgovorni“. Ti izvlače iz pamćanja sve koga su sreli zadnjih 10 dana, pitaju a što je s kontaktima kontakta, jer ako sam ja bio u kontaktu jel onda moje dijete smije u školu i moja žena na posao? I zovu još bar 5x jer su se još nešto sjetili…..

I sad ti ko neki Poirot istražuj tko laže, tko pretjeruje, tko govori istinu, tko umanjuje….

A najbolje što u ovom trenutku znamo (sa značajnim postotkom sigurnosti, ali opet ne 100%) jest da ste zarazni 48 sati prije pojave simptoma i još 10 dana nakon toga, odnosno još 10 dana nakon pozitivnog testa ako nemate simptome. I sad, da , istina, mogli ste ukućane zaraziti u tih 48 sati prije, ali ne sve, a možda i nikog (jer eto virus ne igra baš po jasnim pravilima) i zato je važno ostalih 10 dana stvarno otići u izolaciju i sad kad znate da ste zarazni ne širiti svjesno i namjerno zarazu svojim najdražima.

Najteže je ljudima objasniti situaciju kada je zaraženi (ili osoba koja je bila u kontaktu sa zaraženim) dijete ili netko tko zahtjeva svakodnevnu skrb druge osobe. Dostupna matematika je jednostavna: 10 dana samoizolacije (jer je unutar 10 dana najveće vjerojatnost prijenosa zaraze) za osobu koja je bila u kontaktu (dijete ili nemoćni) i još 10 dana za osobu koja skrbi. Znači ako ste mama djeteta koje je u vrtiću bilo u kontaktu sa zaraženom tetom, dijete treba biti u izolaciji 10 dana, a mama 20 (pod uvjetom da nitko ne razvije simptome)…. Što opet mijenja situaciju….

I sad zamislite stotine takvih poziva i kojom brzinom se izgubi strpljenje u objašnjavanju! I zato, molim vas, ne zamjerite nam ako vam donosimo lošu vijest i ako ponekad nemamo strpljenja sve iznova objašnjavati…. Jer, znate, postoji mogućnost da sve to što vam danas govorimo sutra ne bude puna istina….

Svjesnost da živimo u svijetu u kojem ništa nije konačno (osim smrti, a i tu se vode polemike) u svijetu  kojem se sve mijenja skoro svakodnevno jedino što nam ostaje je da razumijemo jedni druge, da budemo što je moguće više potpora jedni drugima jer nitko ništa ne zna, krhko je znanje i svi smo mi samo ljudi koji rade u svakom trenutku svog života najbolje što znaju i mogu!