Jakica Lovrić, majka troje djece, do lani je s obitelji živjela u Hrvacu, maloj općini Cetinske krajine i na svojoj koži osjetila kako naš odgojni sustav djeluje u praksi.

 Danas živi u Stockholmu i za Zadarski.hr opisala je situaciju koja ju je natjerala da ode iz Hrvatske.

''Odlučila sam progovoriti u kakvom društvu živimo. U njemu danas nema mjesta za ljude koji žele normalni život, koji ne žele biti stranački opredijeljeni, već napredovati isključivo svojim radom, a to isto žele i za svoju djecu'', kazala je Jakica.

Vlada nepotizam

''Žalosno je da u svim državnim ustanovama u općini Hrvace vladaju nepotizam, stranačke iskaznice i krvna slika. Konkretno u Osnovnoj školi Dinka Šimunovića predstavnici Županije su pomno odabrani od strane zamjenika načelnika općine Hrvace, kao i predstavnik roditelja, a sve da se može lakše uhljebljivati'', navodi Lovrić za Zadarski.hr i tvrdi da su ona i drugi roditelji zbog čitavog niza nepravilnosti i nanesenih nepravdi pisali županu, ali nikada odgovor nisu dobili.

Županijski pročelnik za obrazovanje ih je uputio na isti taj školski odbor. Ni tu nisu bili puno bolje sreće.

''Nastava u popodnevnoj smjeni je i prije korone trajala manje od zakonom propisanog pa smo tražili pravilnike i statut škole usmenim i pismenim putem. Zatražili smo navedeno od ravnateljice, a odgovor dobili od tajnika, inače diplomiranog pravnika, koji nam je rekao kako su to tajni dokumenti i da ih možemo čitati u školi bez snimanja. Da nije žalosno, bilo bi smiješno da jedan diplomirani pravnik ne zna kako je statut javni dokument, kao i većina pravilnika. Ali kako bi i znao kada je na to radno mjesto došao po stranačkoj liniji?!'', ispričala je majka troje djece.

Navodi još slučajeva.

''Ista ravnateljica je dozvolila prodaju pekarskih proizvoda u samom prostoru škole, a odabrana pekara je dobila njezin "blagoslov". Prilikom nadzora sanitarne inspekcije, međutim, utvrđeno je da na zapakiranim pekarskim proizvodima nema deklaracije, nije se izdavao račun, a osoba koja je prodavala nije imala sanitarnu iskaznicu. Kada smo se pobunili, obrazloženje ravnateljice je bilo da se ona ne bavi time što pekara radi, da nije na njoj da to provjerava, ali je bitno da je "omogućila djeci marendu", rekla je.

Domar, suprug ravnateljice, imao je osmosatno radno vrijeme, ali efektivno je na poslu provodio sat vremena. Bio je "fikus" u školi jer za sve popravke su se uzimali seoski obrtnici. Isti taj domar je umirovljen, ali je zbog velikih "potreba" vraćen da radi četiri sata na istom radnom mjestu, uz blagoslov Školskog odbora.

Socijalni slučaj s bazenom

Puno drukčije nije ni u lokalnom vrtiću, u čijemu je vijeću godinama prije preseljenja u Švedsku bila predstavnica roditelja.

''Tamo je nedavno bio natječaj za radno mjesto spremačice. U stalni radni odnos nije primljena žena koja je dvije godine na tom mjestu radila kao zamjena, već su uzeli osobu koja je "socijalni slučaj". Baš čudno da socijalni slučajevi u nas eto imaju bazene ispred kuća! Predsjednik Upravnog vijeća dao je ostavku na tu funkciju zbog toga što je načelnik uvjetovao za koga će se glasati. Naravno, sve je evidentirano u zapisniku. Kako sam dugo bila predstavnik roditelja u Vijeću, naučila sam njihovu metodu da se zapošljava preko stranačke iskaznice i krvne veze. Načelnik će se pohvaliti renoviranim vrtićem, ali to je napravljeno isključivo zbog upornosti pojedinaca, sigurno ne njegovom idejom'', napominje Lovrić.

Na koncu je zbog svega odustala i sreću zajedno sa suprugom i troje djece potražila izvan granica Republike Hrvatske, u Švedskoj.

''Mi nismo ekonomski migranti. I suprug kao građevinar, i ja kao trgovkinja imali smo posao, kao i krov nad glavom. Nas su otjerali uhljebi i nepravda. Ima nas s tih područja sve više'', ističe.

''Da na višim funkcijama rade sposobni, a ne podobni, onda bi bilo života na selu, a ne bi se ljudi selili izvan Hrvatske. Da budemo jasni, ni u drugim državama nije bajno, ali se barem zakon poštuje'', svjedoči Jakica Lovrić.