Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović zaokuplja pažnju javnosti posljednjih dana i tjedana svojim izjavama i napadima.

U velikom intervjuu za RTL, našem reporteru Adrianu De Vrgni govorit će o polemici s mnogim akterima političke i javne scene koja je počela njegovom kritikom istrage u aferi Janaf, sukobu s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

S obzirom na to da je danas i dan s najvećim brojem novozaraženih koronavirusom, predsjednik će se očitovati i o tome. Po tom pitanju se ponašao drugačije od Vlade te je na početku koronavirus usporedio s karijesom. 

"Ovo je kuća i za moje kritičare. Ako niste primijetili jednu stvar da u ovim danima povišenih tonova nije se govorilo ni o 1941. ili 1945. teme su bile žestoke, ali aktualne. Ovo nije planirani odmak, meni nije u interesu da se s bilo kim svađam. Treba još dosta stvari reći, ali ja nisam u kampanji, moj mandat je počeo i već sam jako dugo sam u politici i pročitana sam knjiga, u pozitivnom ili manje pozitivnom smislu,

Ako sam 15 godina imao određeni gard i vrijednosti koje su vrlo jasno iscrtane u nijansama, ali teškim bojama, onda se ništa nije promijenilo ni u ova dva tjedna. 

Ne smatrate li da pridonosite i skrećete pozornost sa suštine problema, funkcioniranja institucija ako se bavite kritičarima?

Ne pridonosim ja, doprinose oni koji ometaju fokus, a to je njihovo pravo, a moje je pravo da procijenim hoću li na to reagirati, kako ću i kada reagirati i to sam napravio. 

Prozvali ste i medije , konkretno i RTL zbog  kritka jednog od ljudi koji kritizirali vas. Zašto?

Taj gospodin Puhovski je vaš kućni komentator. Kada je netko predstavljen kao odvjetnik, neurokirig to je vrlo jasno, kad netkom dajete tako mistični status, a da govori o društvu i problemima, moralu i etivi, radi se o jednoj nedostojnoj osobi.

Želite li vi da uređujete emisije?

Ne, na meni je da kažem, emisije uređujete vi.  Čak nemate ni pretplatu, a moje je da kažem o kome se radi. 

Hrvatsko novinarsko društvo vas je prozvalo da ne činite to, da ne radite pritiske?

Ja sam se obratio vlasnicima i urednicima. Oni koji pišu u Indeksu nisu novinari, bit novinar je nekad bio kompliment, danas je svatko tko ima platformu za galamu noviar, to nije istina. 

Je li to posao predsjednika da se bavite lustracijom?

Ljudi će procijeniti zašto su me izabrlai, svi jako znaju tko sam. Ja nisam došao iz nepoznatog pravca, svi znaju tko sam, a isto tako to nije lustracija. Nemojmo mješati stvari, to se odnosi na suradnju sa tsajni službama, to je jako toksična ideja koja nije u Hrvatskoj zaživjela, jer onda pola nekadašnjih vlada ne bih mogla readiti u javnom prostoru, jer su mnogi bili kontaminirani pritiskom pritiskom Udbe da s njime surađuje. To su javne stvari. Ljudi naprosto moraju znati biografiju toga čovjeka.

 Neke stvari su demantirane...

Ništa nije demantirano. Što je demantirano?

Da je tu izrečena gomila besmislica. Kada ste govorilli o njegovoj ulozi na suđenju.

Ona je puno gora, ja nisam rekao sve!

Da, za njegovo svjedočenje na Haaškom tribunalu na koje ga uopće nije dovela nikakva Udba ili tužiteljstvo jugoslavensko, u Haag je otišao sam i tamo svjedočio na način koji je za Hrvatasku mogao biti fatalan. Uopće nije trebao ići.

Ovo su prilično ozbiljne stvari. 

Dajte da se vratimo na besmislice. Koje besmislice?

Pa tako je on to ocijenio.

Ja imam deset argumenata, a on kućni komentator, koji se očituje o svemu, a radi o osobi koja naprosto kontaminirana. A jedini način da se ja obranim je moja riječ.  

Čini se da u jeku ove afere ste HDZ poštedili svojih kritika i napada. Je li u međuvremnu postavljen pakt o nenapadanju?

Nema ga ni s HDZ-om ni s SDP-om. Niti ima ratnog stanja, niti ima koga tko mi je na nišanu. Nikakve poštede tu nema, ovo je borba za istinu, ali istina je često u oku promatrača. Međutim, neke argumente moramo imati. Dakle, ja vam govorim što je određeni čovjek radio. Da je to nečasno prema svim parametrima građanskom društva, licemjerno, dvolično, na kraju i opasno za jedan cijeli krug ljudi to je radio Puhovski i nije stao 1972. godine i to je čovjek oji dolazi pričato govori o društvu i dijeli savjetim drugima. Naše biografije su važne i važno je što sam ja radio prije deset godina. 

Što mislite da sam trebao napadati HDZ? HDZ nije meta. Činjenice, okolnosti i ljudi su meta. KOvačević uopće nije član HDZ-a. Ljudi iz Državnog odvjetništva, Uskoka nisu članovi HDZ-a. 

I vas su napadali da utječete na institucije?

Ma tko?

Između ostalih  i premijer.

Premijer koji je sad pozvao DORH da održi informativnu presicu, je li pričamo o tom premijeru?! Premijer koji se danima pravio da ništa ne razumije, ovo nije napad na HDZ, ovo borba za zdrav razum, imamo situaciju da jedn aistraga koja trajala godinu dana dovedena do točke po kojoj se vidi da je to totalni kaos i da se to tako ne radi. Ja za to na neki način odogovaram i ja to moram reći. 

Jeste ljuti na Plenkovića jer vas nije informirao, vi dalje tvrdite da je on trebao znati.

On je sve to znao. Tisuću posto je znao. On to mora znati, u protivnom nek otiđe s toga mjesta. Ne za svakoga džepara, ne za svkai postupke, ali za važnije postupke koji njegove ministre dovode u neugodnu situaciju ti ljudi se, sad vidim da i Plenković to govori, druže sa nekavim čovjekom koji ugledan građanin. Formalno je. Predsjednik uprave jedne velike firme. Ti ljudi morali biti zaštićeno od toga, na premeijru je da ocijeni kako. 

Svatko će ocjenjivati moju mimiku, ton, glas a tko je vodio te postupke u slučaju afere Janaf. To su konkretni ljudi. DORH nije nekakva magična kula okružena oblacima, netko je vodio taj postupak, te odluke i ja te ljude kao predjsednik želim nakon svake velike akcije pred kamerama da ih novinari pitaju i da odgovaraju što mogu u okviru onoga što im mogu reći.   

Ne može se dogoditi na kraju da se ljudima upada u stanove, upada u u stanove bračnim drugova državnih odvjetnika pa nek i oni vide kako to izgleda kad ti zaigra mečka pred vratima.

Laže li Andrej Plenković kada kaže da nije znao, da nije trebao znati, u HDZ-u kažu da je bila ugrožena nacionalna sigurnost u aferi Janaf, da biste bili i vi i on obaviješteni, da je jako loše ako ste vi u svom premijerskom mandatu znali takve stvari.
To je jako loše ako netko tu vrstu zablude pokušava prodati hrvatskim ljudima. Tko treba znati? Pa valjda postoji neka centralna točka povjerenja u izvršnom sustavu, valjda je to premijer. Što ako premijer treba nekog državnog odvjetnika predložiti za glavnog državnog odvjetnika? A ta osoba je pod tajnom istragom? Tko će to premijeru reći? Ili će se čekati da premijer izblamira sebe, stranku, državu, da bi saznao da je osoba njemu došla na razgovor u lisicama. Razumijete li apsurdnost te situacije?
Da. Ali postoji tvrdnja da cijela situacija nije ugrozila nacionalnu sigurnost, zbog toga nije bilo te informacije, nije uključena SOA.
Joj. SOA s tim nema veze. SOA ne provodi kaznene postupke. Ne petlja se u to, nema tu vrstu informacije, može doći do nje doći teoretski, nekim operativnim radom sa strane, ona u tome ne sudjeluje. Jesam li jasan?

Tko je trebao upozoriti Plenkovića?

Ministar unutarnjih poslova, odnosno ravnatelj policije koji je to znao u realnom vremenu cijelo vrijeme.

Zašto to nisu napravili?

Nisu reagirali. To je nesnalaženje, jednako kao u slučaju afere Borg, kada je grupa privatnika pisala zakon kojim se uzima imovina jednom poduzetniku u čiju sudbinu, lik i djelo ne želim ulaziti – tu je Plenković bio novi premijer koji se nije snalazio. Onda su mu digli osobnu tajnicu u aferi Dnevnica, u kojoj je optužen i moj bivši predsjednik ureda.

Vi za tu aferu niste znali dok se to događalo?

G. De Vrgna, ta afera je došla u javnost sasvim slučajno, nije bila predmet tajne istrage nego naprosto toga što su novinari čitali izvješća državne revizije, nekome je zapelo za oko, nije moralo nikada, što su neki ljudi išli na putovanja, nije bilo tajnog praćenja. G Saucha je završio u istražnom zatvoru u roku od nekoliko dana. Ali je Plenković štitio svoje suradnike, svoju tajnicu, a onda kad su i nju pokupili, jer je bilo jasno da tu nešto ne štima, onda je pozvao, g. Cvitana u svoj ured. Prvi puta u povijesti hrvatske države, tamo ga je postrojio i onda su imali presicu.

U HDZ-u kažu da su to učinili kad su otkrili što se događa da pokažu neovisnost pravosuđa, institucija.

Ja vas pratim, ali imam užasnih poteškoća s tim argumentima.

To je njihov argument, ne moj.

Argument komunista kad su otimali ljudima imovinu je da provode više ideale socijalne pravde. Taj argument je uvreda zdravom razumu. A to je ono za što se ja borim. Zdrav razum. Jer ja nemam kalkulacije, to nema „qui bono“? „Tko ima interes?“ Ja ne upravljam novcem. Mogu odgovoriti na svako pitanje, ali postoji granica, kad me netko pita kako to da imate 800.000 kuna ušteđevine, a plaća vam je bila 5000 kuna. A bio sam vlasnik trgovačkog društva koje kad plati porez na dobit i na prihod od kapitala isplaćuje dobit. Kako odgovoriti smireno na takvo pitanje?

Jeste li vi trebali biti upozoreni kada ste odlazili u Klub i podsjeća li ova situacija da je premijer znao, na situaciju kada je bivša predsjednica navodno također upala u mjere što je rezultiralo smjenom vašeg sadašnjeg savjetnika Lozančića koji je morao otići iz SOA-e.

U tom slučaju se radilo o nesporazumu. Nema šanse da bi Dragan Lozančić kojeg je kasnije Plenković angažirao u Vladi manipulirao s gospođom Kitarović, kojoj je, usput, bio na svadbi. Tu postoji i privatni odnos, koji ja nemam s tim ljudima. Naprosto je došlo do nesporazuma u kojem su neki ljudi napunili glavu predsjednici da joj se radilo nešto što se ne smije. Krivo. I to nije paralela jer je SOA imala tu informaciju. A sada je nije imala. 

Je li vas trebao netko drugi upozoriti?

Razmišljam što bih ja učinio da sam premijer a na frustraciju ljudi koji pričaju potpune besmislice. Ja sam to sve prošao. Ja bih ga pozvao i rekao, pazi na to. Ja bih to napravio. Postoje točke uporišta povjerenja. Danas imate dželata hrvatskog pravosuđa, Vladimira Šeksa zvanog Kolega koji mrtav hladan kaže novinaru da sam ja davao naloge i upravljao istragom. To je inače Plenkovićev mentor. Govorimo o Sovi. I novinar ga pita jeste li to čuli, jer nitko nije, ali Šeks mirno kaže, da ja sam to čuo. Kakvi su to ljudi? Oni koji svjedoče protiv sveučilištaraca, koji im pakiraju, koji odlaze u Haag, ne zato da bi rekli da su svjedoci ratnog zločina, koji je počinio Hrvat. Ja bih svjedočio u tom slučaju i to što je počinitelj Hrvat ne bi bila zapreka da svjedočim. Ali se utališ i udružiš sa tužiteljstvom da im poslužiš da Hrvatskoj natovare najveću moguću bijedu. Ostaješ kući, praviš se lud, ne sudjeluješ, ne kolaboriraš. Ne mogu svi biti antifašisti, partizani ili ona druga stvar. Većina ljudi su domobrani i to je dobro, ali neki postoje egzibicionisti kojima vaša kuća daje poseban status. Biografija tog čovjeka je toksična. Etika i biografija su sve u politici…

Vratimo se mi u klub. Kakvu poruku šalju političari, vi konkretno, suci, neki novinari, koji se nalaze usred tog lockdowna, kad je svima zabranjeno…

To nije točno. Nije zabranjeno svima.

Ljude se poziva da ostanu doma, a vi se nalazite u Klubu.

Ja sam predsjednik države. Nažalost nisam obični ljudi, volio bih da jesam, ali ja u toj situaciji moram i dalje raditi. Ja se tamo jedan jedini put nisam našao da bih kartao, pio ili družio se, da bih…

Koliko ste tamo puta bili?

Za vas, jednom ili dva puta. Jednom sa svojim ocem koji je sada pokojni na ručku na kojem je bio i gospodin Kovačević i još jedan prijatelj. To je to. Drugi puta s akademkinjom koja ima 90 godina. 

Ovaj drugi put je bio u vrijeme lockdowna. 

Bio sam s načelnikom Glavnog stožera, to znate. Zato što je vila Weiss bila nakon potresa malo suspektna pa smo onda, to je jako zabavno…

Nije bilo druge lokacije na Pantovčaku?

Ne znam, nisam razmišljao o tome zato što mi je savjest čista.

Je li vam sada žao što ste tamo išli?

Nije mi žao. Ja sam to prvi otvorio, nisam nikome ništa 'priznao'. To je isto manipulacija da sam priznao. Ja moram tri puta novinaru govoriti, oprostite, ja nisam ništa priznao, ja sam rekao da sam bio tamo jer s time nemam problema. Znam da su tamo dolazili i drugi ljudi koji nisu ni prostitutke ni kriminalci. Ajmo se mi malo ne vratiti nego zaorati po toj temi. Imamo zavjeru šutnje mojih kritičara na nevjerojatan rječnik koji neke osobe koriste u javnom prostoru, recimo gđa Dalija Orešković. I nikome ništa, dakle, to je dopušteno.