Igrajući u bijelom dresu riječkog nogometnog prvoligaša lani je zabio 61. gol, ili čak 31 više od drugog najboljeg strijelca natjecanja.

Ovaj čudesni virsko-riječki nogometni dragulj svima je u Rijeci poznat kao Tome Buškulić, uskoro osmogodišnji dečko koji dribla lakoćom poput Messija, a zabija kao Ronaldo. No na Viru, mjestu podrijetla i rodnom otoku njegovog oca Zorana Buškulića, nekad juniorskog reprezentativca Jugoslavije i prvotimca slavne Rijeke iz 1980-ih, svi ga znaju kao Zoranovog malog ili Tomu Moljinog. Kako je Tome bilo ime njegovog pokojnog virskog djeda, mali Tome Moljin već je drugi po redu, ali s didom ne dijeli strast prema nogometu.

Dapače. Dida je Tome svojega sina Zorana znao loviti po igralištu dok se igrala utakmica, misleći da uzalud trati dragocjenu životnu energiju i vrijeme, a grubošću virskog težaka ponio se i prema emisarima talijanske A.S. Rome kada su bili došli baciti oko na nesvakidašnji Zoranov nogometni talent. Sada su druga vremena, drukčiji su i mekši ljudi, pa i talent lakše dođe do očiju onih koji ga na vrijeme trebaju vidjeti i vrednovati. Taj je Tomin talent prvo uočio otac Zoran, potom HNK Rijeka, pa sada matična riječka škola nogometa Prvi gol, a nedavno i treneri splitskog Hajduka. Tome Moljin zaigrao je sa splitskim vršnjacima i starijima iz Hajdukove škole nogometa predstavljajući se stručnjacima koji su palac podignuli – visoko gore. Podršku su dali i najveći splitski asovi poput Zlatka Vujovića, Ivana Gudelja ili Stipe Pletikose, s kojima se Tome fotografirao upijajući djeliće nekadašnje Hajdukove slave. Iako je Tome virski Riječanin s pogledom na Kvarner i Rujevicu, u Splitu je doživio ono što okuse i osjete svi kada jednom navuku splitski dres i zakorače na mitski poljudski travnjak. Još je važnije kako je Tome svojim talentom zaslužio da mu u splitskom klubu širom otvore vrata. 

- Bilo je nezaboravno. Uživao sam igrajući s vršnjacima iz Hajduka. Obožavam nogomet, jer mi je lopta odmalena najdraža igračka. Ne odvajam se od nje - kaže nam Tome koji bi, ako bi mogao birati, jednog dana volio prvo navući dres splitskog kluba, a onda i madridskog Reala. To bi bilo, kaže, ostvarenje sna. 

- Najvažnije je da uživa u igri te da voli trenirati, pa mu ništa nije teško. No još je važnije da niti jednog trenutka ne zapostavlja školske obaveze - dodaje tata Zoran, ponosan na činjenicu kako je njegov Tome odlikaš s dobivenom školskom pohvalnicom za znanje i zalaganje. Kako god bilo, ovaj bi virsko-riječki osmogodišnjak koji se nogometom bavi od svoje pete godine, zaista jednog dana mogao na veliku scenu. Zasad uživa na nogometnom travnjaku igrajući prije svega u veznom redu, na krilnoj poziciji ili gdje god ga treneri rasporede, a sa zelenog terena Buškulić Arene demonstrira elemente nogometne tehnike na YouTube kanalu. Napokon, u pitanju su i plemenski virski geni koji su ocu Zoranu i Tihomiru Buškuliću podarili lijepe nogometne karijere. 

- Uzor mi je Kylian Mbappé. Jednog bi dana baš tako volio igrati - poručio je Tome.