Sve su popularniji, ali i sve omraženiji. Bara je premala za previše krokodila, moglo bi se reći, a zna se tko je glavni u prometnoj močvari. Automobili.

Bicikli, koje im se uz pješake najčešće stavlja nasuprot, i dalje traže svoje mjesto. Pri čemu ljubavi nema ni između vozača na dva kotača i hodača na dvije noge. Posvadi pa vladaj, uobičajena metoda kojom i četiri gume i dalje uvjerljivo voze pravo prvenstva.

No, kako rekosmo, sve su popularniji i sve omraženiji - električni romobili. Njih, eto nečega što ih spaja, ne zna se tko manje ljubi - biciklisti ili pješaci jer se sve tri skupine bore za isti prostor, skučen gotovo do krajnjih granica - zahvaljujući onom najvećem krokodilu s početka priče - automobilu.

Pazite čime se igrate na kolniku

Slovo zakona u Hrvatskoj romobil ne prepoznaje. Osim što kaže da možete zaraditi kaznu jer se njime ''igrate'' na kolniku, a to ne smijete kao što se ne smijete ni sanjkati po cesti. Zima je, doduše, zasad još daleko, ali čini se da regulacija ''dječjeg'' prometala koje može izazvati ozbiljne nesreće, više i nije. 

Lagani, jednostavni za korištenje u gužvama, a u slučaju da neki dio puta treba proći pješice, mogu se sklopiti i ponijeti, jednostavni za 'parkiranje', relativno su jeftini - koštaju par tisuća kuna, mnogi ih smatraju i ekološki prihvatljivima iako neka istraživanja bacaju sumnju na to. Njihova brzina, međutim, nije nešto na što bi trebalo olako gledati iako i to spada u domenu (ne)odgovornog ponašanja onih koji ih koriste.

No valja napomenuti da apsolutno svim sudionicima u prometu, bez obzira kako se kreću - pješice ili nekim prijevoznim sredstvom - u Hrvatskoj zabrinjavajuće nedostaje prometna kultura i edukacija na tom polju pa ćemo i o toj temi podrobnije u drugom tekstu. Baš kao i o tome da je potrebno sustavno i kvalitetno razvijati javni (gradski) prijevoz.

Za vožnju romobila nije potrebno imati vozačku dozvolu, kacigu, ni reflektirajući prsluk, a kreću se od 20 do 40 kilometara na sat, s time da ima i onih koji mogu potegnuti do 70 kilometara na sat. S obzirom na to kuda ih se vozi, a gotovo u pravilu je riječ o pločnicima pa s obzirom na to da su bešumni predstavljaju dodatnu opasnost za građane u invalidskim kolicima, a osobito za slijepe i slabovidne osobe, rizični su i za pješake i za bicikliste, kao i za same vozače.

Prometna kultura na niskim granama, edukacija prijeko potrebna

Studija berlinskih gradskih vlasti pokazala je kako vozači romobila sudjeluju u šest puta više nesreća nego biciklisti. Zagrebačka Klinika za traumatologiju već je lani upozorila da bilježe sve veći broj ozlijeđenih vozača romobila, koji su premašili bicikliste. 

No nije Hrvatska jedina koju su električni romobili iznenadili, ali neke europske zemlje u regulaciju su ipak krenule ranije, pogotovo nakon nesreća zabilježenih i u njemačkim, španjolskim i američkim gradovima.

Što bi Hrvatska mogla naučiti iz primjera dobre prakse diljem svijeta?

Još tijekom 2018. e-romobili su postali velik problem na pariškim ulicama, kako zbog velikog porasta i neodgovornog ponašanja njihovih korisnika, tako i zbog usluga iznajmljivanja koje su se u nedostatku jasnog zakonskog okvira počele širiti na nekontroliran način. Stoga je pariška uprava zabranila njihovo parkiranje na pločnicima, određeno je ograničenje brzine, zaustavljen je njihov nagli porast i brojnost na gradskim ulicama, a počele su se provoditi od prošloga ljeta.

Stroža pravila uvela je i austrijska metropola vezano uz parkiranje i ujednačenu raspodjelu e-romobila i skutera za najam na gradskom području, tvrtke za iznajmljivanje moraju također navesti jasna pravila za korisnike u svojim aplikacijama te su dužne automatski ograničiti brzinu skutera ako se vozač nađe u takozvanoj zoni susreta ili pješačkoj zoni u kojoj ih je dozvoljeno voziti.

S druge strane, u Bruggeu u Belgiji električni romobili su zabranjeni, a u Hrvatskoj se osobu koja koristi romobil smatra pješakom te se ne smije kretati kolnikom.

Naime, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je ''motorno vozilo'' svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora, osim vozila koja se kreću po tračnicama. Osim ove, općenite odredbe, Zakonom nisu posebno definirane kategorije za vozila, kao što su električni romobili, električni motocikli, segwayi i slično.

MUP najavljuje zakonsku regulaciju e-romobila 

Također, Zakon propisuje da se vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnikom, kretati sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu.

Zakonski je na kolniku zabranjeno igranje, vožnja dječjim biciklom, romobilom i koturaljkama, kao i sanjkanje, skijanje i slično te je za ovaj prekršaj predviđena novčana kazna u iznosu od 300 kuna.

Da postojeća zakonska regulativa nije u potpunosti na zadovoljavajući način regulirala ovu problematiku, svjesni su i u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) te su za RTL.hr poručili da ''svakako postoji potreba i plan je urediti prometovanje električnih romobila na zadovoljavajući način, odnosno u budućim izmjenama Zakona trebat će preciznije definirati navedena vozila te način i pravila njihovog sudjelovanja u cestovnom prometu''.

Prometni stručnjak: E-romobile bi trebalo tretirati jednako kao i bicikliste

U međuvremenu, nečujne električne jurilice ostaju u sivoj zoni nereguliranog prometa, a Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, za RTL.hr iznosi jasno mišljenje: ''Moj je stav da bi e-romobile trebalo tretirati jednako kao i bicikliste. Problem je kod signaliziranja skretanja, ali i za to postoje neke ideje''. 
 
Što se tiče primjera dobre prakse u svijetu iz kojih bismo mogli nešto naučiti, spominje i ''Njemačku i Veliku Britaniju, koje su napravile neke iskorake u tom smislu, a i druge zapadne zemlje rade na tome intezivno''.

Britanci su zabranili njihovo korištenje na javnim površinama, a Njemačka prepoznaje romobil kao vozilo. U tom pogledu za romobile su propisani tehnički zahtjevi, čime se sprečava da u trgovine dođe neprikladno vozilo. Moraju biti i registrirani, a oznaku dodjeljuje osiguravajuća kuća te ih se ne smije voziti po pločniku i u pješačkoj zoni.

Romobilisti: Razgovarali smo s političarima i očekujemo da se ovaj probem riješi

Primjere Njemačke i Francuske pozdravljaju i u Hrvatskoj udruzi vozača električnih romobila – HUVER, čiji predsjednik Goran Petković za RTL.hr ističe da je ''situacija za vozače električnih romobila vrlo nepovoljna jer ih zakon štiti jednako kao i pješake''.

''S obzirom na to da većina europskih država polako počinje implementirati e-romobil kao prijevozno sredstvo, očekujemo da će ih i Hrvatska uskoro implementirati u svoje zakonske akte te ćemo nastojati u suradnji sa zakonodavcem pokušati donijeti zakon na obostrano zadovoljstvo'', napominje.

''Zakonodavac bi trebao jasno definirati što je električni romobil, potrebnu zaštitnu opremu i definirati na koji način se romobilisti mogu kretati. Razgovarali smo s nekolicinom političkih opcija koje su shvatile potrebu nadopune zakona, kao i jasno definiranje područja gdje se romobili kretati'', kazao je Petković.

S obzirom na dosad iskazanu potpunu odsutnost entuzijazma (gradskih) vlasti za mjere koje bi sustavno i kontinuirano te dugoročno unaprijedile kvalitetu prometa, bit će potrebna široka javna rasprava. I dalje se, nažalost, planira tako da je najveći dio (gradske) infrastrukture podređen automobilima koji zauzimaju najveći dio javnog prostora - njima su podređene ulice i trgovi od samog centra do rubova grada. 

Taj prostor nedostaje drugim prometnim sredstvima i sudionicima u prometu uz niz drugih faktora koji srozavaju kvalitetu života. Podaci za primjerice Beč, a zamislite tek kako je u hrvatskim gradovima, pokazuju da 65 posto prometnog prostora koriste automobili dok se na preostalih 35 posto prostora 'guraju' korisnici javnog transporta, pješaci i biciklisti, a sad još tome dodajte i vozače romobila. Povrh svega, stariji ljudi i djeca u kolicima te osobe s invaliditetom su često zapravo isključeni iz javnog prostora.

Gotovo neshvatljivo s obzirom na to da dugoročno gledano ulaganje u održive oblike kretanja, a pogotovo u biciklističku infrastrukturu, donosi i smanjenje tzv. eksternih troškova kroz manje prometne gužve, smanjenje emisija štetnih plinova i manje troškove zdravstva, da navedemo samo neke.

Niti je romobil samo dječja igračka, niti je bicikl isključivo rekreacijsko, nego i prijevozno sredstvo

Također, dovodi i do drugih ekonomskih benefita kao što je porast cijena nekretnina te porast prometa u lokalima u pješačkim i biciklističkim zonama dok je s druge strane održavanje infrastrukture za automobile znatno skuplje od održavanja pa čak i izgradnje infrastrukture za bicikle. 

Svemu tome unatoč, gradske uprave, Zagreb pogotovo, i dalje se bave gotovo isključivo servisiranjem prometa osobnih automobila i osiguravanjem njihova komfora, a na ostale vrste prometa, ponajprije biciklistički promet, i dalje se gleda kao na smetnju.

Za to vrijeme deseci europskih i svjetskih gradova odmiču sve dalje i dalje šireći pješačke zone te čineći što više toga u skladu s onom ''grad ljudima, a ne autima''. Ili kako su to još prije nekoliko godina tako lijepo saželi u susjedstvu u Ljubljani: ''Napredak nije pitanje novca, nego političke volje''.