U predvorju Doma Zadarske županije otvorena knjiga sućuti povodom smrti gospodina Ivice Matešića Jeremije. U knjigu sućuti svi koji žele mogu se upisati do petka, 26. lipnja 2020. u vremenu od 8:00 do 15:00 i na taj način mu iskazati počast .

Ivica Đovani Matešić Jeremija rođen je u Zadru 27. veljače 1959. godine u arbanaškoj radničko-težačkoj obitelji.

Obnašao je niz vojnih i civilnih dužnosti, kako tijekom Domovinskog rata tako i nakon njega: dragovoljac Domovinskog rata 1990.-1995., dozapovjednik nenaoružanih odreda MZ Arbanasi i Ričine, predsjednik skupštine MZ Ričina, zapovjednik voda veze Sv. Ivan-Poličnik, zapovjednik diverzantskog voda bataljuna "Sveti Mihovil", pomoćnik zapovjednika 7. Domobranske pukovnije, pomoćnik zapovjednika Zbornog mjesta Zadar, nastavnik na zrakoplovnom učilištu "Rudolf Perešin" u Zadru, gradski vijećnik, predsjednik Turističke zajednice Grada Zadra.

Matešić je bio dugogodišnji kolumnist "Narodnog Lista" (Izravno s bojišnice, Civilna bojišnica), "Zadarskog lista" (Četiri Kantuna).

Bio je vojni izaslanik RH u Italiji od 2005. do 2008., i prvi  je hrvatski polaznik Visokih studija obrane (IAZD) Republike Italije. Magistrirao je 2009. godine na fakultetu političkih znanosti i novinarstva pri sveučilištu u Perugiji. Stekao stručni magisteriji iz komunikologije u Zadru 2010.

Zamjenik je načelnika službe za međunarodnu vojnu suradnju MORH-a, od 2010. do 2013. načelnik  je službe za međunarodnu suradnju MORH-a. Vojni je izaslanik RH u Makedoniji, Kosovu i Albaniji od 2013. do 2017. Nosilac je više vojnih i civilnih odličja.

Na međunarodnom filmskom festivalu vojno dokumentarnog filma u Braccianu - kod Rima, film Darka Dovranića nastao po scenariju Ivice Matešića Jeremije "Križ moje braće" nagrađen je plaketom "Narodi i vojske" za 2006. godinu.

Trominutni dokumentarni film "Bombardiranje Zadra 1991." koga potpisuju zajedno Miljenko Dujela i Ivica Matešić nagrađen je u kategoriji povijest istog festivala za 2007. godinu također plaketom "Narodi i vojske".

Istu plaketu "Narodi i vojske" dobio je zajedno s Bernardom Kotlarom za njihov film "Zadar-Maslenica 1993" u Braccianu 2008 godine.

Njegov epitaf na centralnom križu gradskog groblja u Zadru "Oni su hrvatska njima je dugujemo" uklesan je gotovo na svim spomenicima poginulim braniteljima u Domovinskom ratu Zadarskog kraja.

Također isti je upotrebljen za naslov knjige o nestalima u Domovinskom ratu ("Oni su Hrvatska njima je dugujemo", grupa autora Zagreb, 2006.). Matešićev tekst nalazi se na spomen ploči dvorane u Jazinama posvećen poginulim pripadnicima Tornada "Nitko im nije mogao reći"). "Vrijeme garde hrvatske 1991" jedan je od najcitiranijih njegovih tekstova.

Njemu se pridružuju pjesme "Ko zlato zemlje oni su bili" i "Cigla na putu"posvećena nestalim pripadnicima Zbora narodne Garde, a naročiti uspjeh polučila je pjesma "Naresla je trava" posvećena Anti Gotovini, Matešićevu zapovjedniku i suborcu.

Odlomci njegovih knjiga objavljeni su u knjizi o stradanju Škabrnje "Naša Škabrnja". Također je citiran u drugom izdanju Vojne psihologije ("Vojna psihologija 2", grupa autora Zagreb, 2002.) kao primjer za adaptaciju na bojišnicu, odnosno nakon rata za primjer adaptacije ratnika pri povratku u civilno društvo.

Monsignor Marijan Oblak, pokojni zadarski nadbiskup naveo je radove Ivice Matešića u svom djelu "Tisuću petsto godina Zadarske nadbiskupije". Na znanstvenom skupu "Vukovar kao paradigma muke" dr. Tihomil Maštrović kao svoj referat iznio je rad "Ratna proza Ivice Matešića".

Matešić je i autor teksta i njegov kazivatelj na CD Bernarda Kotlara " Ne zaboravimo 1993. Maslenica 2003." koga je urednik Danijel Kotlar. Prvim se radovima javio na početku Domovinskog rata 1991.

Autor je sedam knjiga, a osma  “Branitelji iz zadarskih Arbanasa u Domovinskom ratu” trebala je biti predstavljena u svibnju ali nažalost zbog teške bolesti i korone nije.

Matešić je bio član Društva hrvatskih književnika.