Jedan od fenomena krša su i špilje i jame. To su podzemne šupljine nastale u vapnenastim sedimentima zahvaljujući pukotinama koje su tijekom vremena proširene korozijskim i erozijskim djelovanjem.

Uz tok rijeke Krke stotinjak je špilja i jama, od kojih se 65 nalazi na području Nacionalnog parka „Krka”. Najduže špilje nalaze se na izvorištu Miljacke. Špilje i jame su nakon svog nastanka postale skloništa i prebivališta mnogih životinjskih vrsta.

Prošupljenost je jedno od glavnih obilježja stijena krških prostora. Proces okršavanja zaslužan je i za ukrase u špiljama. U posebnim uvjetima moguć je u obrnutom smjeru: ponovno se izlučuje kalcijev karbonat, odnosno stijena se ne troši, već raste. Tako nastaju stalaktiti i stalagmiti, ali i sedra, temeljni fenomen Nacionalnog parka „Krka“.

Sedrena špilja iza mlina nalazi se u sedrenoj barijeri Bilušića buka, na nadmorskoj visini od 198 m. Nastala je u fosilnoj (staroj) sedri. Razvedena je. Najduža je špilja u sedri u Hrvatskoj, duga 124 m. Ima četiri ulaza, od kojih je jedan zatvoren niskim vratima a jedan se nalazi u mlinu. Širina kanala većinom ne prelazi 2 m. Krase je raznoliki sedreni ukrasi neobičnih oblika, osedreni zidovi, stalaktiti, sedreni stupovi i zasigano korijenje stabala. U špilji se miješaju klasične špiljske i sedrene sige pa je povoljna za proučavanje njihova nastanka. Temperatura zraka je 9,3 °C a relativna vlažnost zraka 100 % (3. svibnja 2010.)

U hidrogeološkom pogledu špilja je neaktivna izuzmemo li manje nakapnice i procijedne vode po bokovima jame za obilnih oborina. Špiljom protječe voda skrenuta iz toka Krke kanalom u sedri isklesanim ljudskom rukom. Koristila se za pokretanje mlinskog kamena vodenice smještene ispod krune sedrene barijere. Kanalima i tunelima iskopanim u sedri voda se iz mlina odvodi do, danas zapuštenih, vrtova ograđenih suhozidom i polja na terasastim zaravnima sedrenih barijera.