Može li virus doista preživjeti tjednima na površini, kolika je šansa da se zarazimo u dućanu i jesu li frizerski saloni opasni? Kako se zapravo širi? Prenose li ga psi ili mačke? Znanstvenici u Japanu, Singapuru, Finskoj i SAD-u provodili su istraživanja, angažirali laboratorije, radili analize. Evo spoznaja!

Prvo su otkrili da je koronavirus na kruzeru Diamond Princess preživio 17 dana. Sedamnaest dugih dana nakon što su svi putnici s njega otišli, on se još uvijek nalazio u kabinama.

Onda su ustanovili kako je bračni par, netom nakon što se vratio iz Wuhana, proširio zarazu unutar svoje crkvene zajednice u Singapuru. Ne znajući, dakako, da su zaraženi, otišli su u lokalnu crkvu. Pomolili se i otišli kući. Nekoliko sati kasnije u crkvu su došli drugi vjernici. Neki su sjedili u istoj klupi, neki u klupi ispred, a neki u klupi iza. Troje ih se zarazilo virusom.

Potom su pokazali kako se virus širi u supermarketu česticama aerosola sitnijima od 20 mikrometara. Uvjeravali nas da maske nije nužno nositi, da su frizeraji posebno opasni jer se ne može održati fizički razmak od dva metra, te da svaku namirnicu iz trgovine moramo dezinficirati prije nego je unesemo u svoje domove.

Znanstvenici u Japanu, Singapuru, Finskoj i SAD-u to nisu govorili napamet. Provodili su istraživanja, angažirali laboratorije, radili analize.

No, što ako su bili u krivu?

Što ako se zlosretni virus ne širi supermarketima, restoranima, frizerskim salonima?

Koncem ožujka u Njemačkoj ja započeo zanimljiv eksperiment. U Heinsbergu, gradu  na samog granici sa Nizozemskom – koji je zbog velikog broja oboljelih ponio titulu „njemačkog „Wuhana“ – uspostavljen je „živi laboratorij“. Vodeći njemački infektolozi na dnevnoj bazi prate 1000 ljudi i bilježe ponašanje unutar 500 kućanstava. Obilaze škole i dječje vrtiće, bolnice, parkove, trgovine… Uzimaju uzorke i analiziraju ih u laboratorijima.

Sa jednim jedinim ciljem: da otkriju koliko se koronavirus zadržava na mobitelima, kvakama od vrata, daljinskim za TV, tanjurima i šalicama za kavu. Kako se zapravo širi. Prenose li ga psi ili mačke. Koliki je udio „skrivenih“ prijenosnika virusa.

Prvi preliminarni rezultati su tu. I oni su frapantni.

U domovima zaraženih obitelji u Heinsbergu nigdje nije pronađen živi virus. Ni na jednoj površini. Staklenoj, plastičnoj, drvenoj. Uzeti su uzorci sa kvaka, mobitela, wc školjki… U laboratoriju se na temelju tih uzoraka nije uspio kultivirati virus.

- Virus se širio na drugim mjestima. Na apres-ski partyjima u Ischglu, klubu u Berlin, nogometnoj utakmici u Bergamu… Ne postoji značajan rizik od zaraze pri odlasku u kupovinu. Zaraza se ne širi doticanjem istih predmeta, nego dužim boravkom ljudi u neposrednoj blizini jedni drugih – tvrdi dr. Hendrik Streeck, direktor Instituta za infektologiju Sveučilišne bolnice u Bonnu. Posebno naglašavajući jednu stvar: Covid-19 se možda ipak ne širi tako lako kako smo u početku vjerovali. I pritom pojašnjava kojim se putem može širiti zaraza.

- Netko tko je zaražen treba se iskašljati u ruku i tom rukom dotaknuti kvaku na vratima. Odmah nakon njega druga osoba treba dotaknuti istu tu kvaku i odmah se rukom dotaknuti po licu. Doista je mala šansa da se virus prenese putem tzv. zaražene površine – pojašnjava Streeck.

Još prije su njemački znanstvenici tvrdili da je koronavirus „izuzetno osjetljiv“ na isušivanje. Te da je jedini način da ga se „pokupi“ udisanjem kapljica.

Studija iz Hensberga to i dokazuje. Nijemci, pedantni kakvi jesu, prikupljena saznanja namjeravaju dodatno provjeriti još preciznijim istraživanjima. I na temelju njih stvoriti zaključke koji će tamošnjim vlastima biti smjernice za postupnu normalizaciju života.

Ako se rezultati do kojih su došli u daljnjim studijama potvrde, lako je moguće da će restorani, apartmani, hoteli, frizerski saloni i trgovine uskoro biti otvoreni.

Svi će, vjerojatno, u njima morati imati maske. Koliko je god to moguće držati razmak od dva metra. A gdje to nije, zaštitit se redovitom dezinfekcijom. Ruku. Lica. Opreme za rad. Jer, ako se njemačka studija pokaže točnom, opasnost neće prijetiti od stvari u našem okruženju. Nego od ljudi. Potencijalno zaraženih ljudi.

Pitanje je, naravno, i kako je moguće da su znanstvenici u drugim dijelovima svijeta došli do potpuno različitih zaključaka. Koronavirus je novi i mnoge stvari oko njega su još uvijek velika nepoznanica. U prvim mjesecima svi smo tapkali u mraku.

I još uvijek ne znamo koja nas iznenađenja još čekaju.