Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata sinoć su u okviru obilježavanja akcije Maslenica u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru priredili simpozij "Franjevački samostan u Donjem Karinu kao primjer razaranja kulturne baštine tijekom Domovinskog rata".

Samostan Svete Marije Bezgrješne u Karinu Donjem primjer je razaranja nakon ratnih zbivanja na drugim područjima, odnosno akcije Maslenica, na što su okupatori ogovorili rušenjem sakralnih objekata. Prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. Josip Faričić objasnio je kako je ova ratna taktika "damnatio memoriae" (brisanje pamćenja) bila poznata još u Starom Rimu, kada je razoren hram u Jeruzalemu, a njegove svetinje iznesene iz njega.

- Isto se događalo na okupiranom prostoru što su ga zauzele različite velikosrpske grupacije potpomognute s JNA. Doduše, primjenjivali su i taktiku spaljene zemlje, što je bilo apsurdno ako su mislili dugotrajnije ostati na tom prostoru. Željeli su uništiti tragove hrvatske nazočnosti, što je najlakše bilo rušenjem katoličkih objekata, budući da je pripadnost Katoličkoj crkvi ovdje znak nacionalnog identiteta, rekao je Faričić, podjećajući kako su okupatori na mjestima nekadašnjih crkava organizirali prodaju zelenila (Benkovac), pretvorili ih u boćališta (Smilčić), itd.

- Kada je Hrvatska vojska u Maslenici i Oluji oslobodila okupirana područja, trebalo je  utvrditi razmjere uništenja i obnoviti objekte. Na nekim mjestima nismo bili dorasli izazovu, pa sada u Smilčiču izgleda kao da je pravoslavna zajednica na tom području starija od rimokatoličke, a na nekima, kao u primjeru Karina Donjeg, i dalje imamo objekt koji svjedoči o višestoljetnoj nazočnosti franjevačke zajednicu na tom prostoru, istaknuo je Faričić.

Povjesničar Tomislav Šulj prikazao je tijek i glavne dosege Akcije Maslenica, nakon čega je konzervator Miljenko Domijan opisao proces obnove samostana kojega je vodio.

- Prije Domovinskog rata fratri i puk bili su neobično vezani, a simbioza je bila toliko naglašena da čak imamo i jedan slučaj da je Srbin postao fratar. Rušenje samostana bilo je odmazda zla, a motiv koji ga je vodio mržnja među bližnjima. Iako je ovo bilo najveće rušenje, nije bilo prvo, rekao je Domijan, navodeći povijesne izvore o samostanu.

Kada su vidjeli o kakvom se rušenju radi, njegovi kolege bili su skeptični može li se išta od toga napraviti. Prvi posao bio je evidencija ratne štete, s procjenom koliko će koštati obnova. Tadašnji provincijal planirao je srušiti ostatke samostana, ali je Domijanov tim konsolidirao supstrat, odnosno ostatke istočnog krila.

- Kakav je bio, takav će biti - slijedio sam talijanski maksimu pri obnovi zvonika crkve sv. Marka u Veneciji. Kada sam bio pomoćnik ministru kulture Boži Biškupiću, svakog vikenda sam "bježao" iz Zagreba u Karin. Ni sam ne znam što se sa mnom događalo, bilo je to kao neki zavjet, nisam odustajao.

Prvo su raščistili ostatke, odvojili građevinski od arhitektonskog kamena, a potom krenuli ne u rekonstrukciju, već u rekompoziciju, pri čemu se samostan poput lego kockica slagao od starih dijelova. Svo dostupno kamenje ugrađeno je nazad, dio materijala nanijela je obližnja Karišnica, a ostatak je nabavljen, poput laganog sedrenog kamena za svod, koji je zbog restriktivnijih hrvatskih zakona uvezen iz Bosne i Hercegovine.

- Samostan je svojim dijelovima, da se našalim i parafraziram Miloševića, sada puno autentičniji nego što je bio prije obnove, zaključio je Domijan.

Obnova je završena 2006. godine, a koštala je 14,7 milijuna kuna, daleko manje od očekivanih pedesetak, na koji posao procjenjuje struka.