Populacije plemenite periske u pojedinim dijelovima Mediterana ubrzano izumiru, a lepezastoj školjki prijeti nestanak i u Jadranskome moru...

Zasad su potvrđena dva uzročnika, riječ je o parazitu i bakteriji, čijem širenju pogoduju morske struje. Parazit je otkriven uz španjolsku obalu 2016. godine, a poslije je na dijelovima talijanske obale otkriveno da periske ugibaju i od bakterije. Stručnjaci na Mediteranu vjeruju da postoji još jedan primarni uzročnik, ili više njih, koji nije otkriven.

Zbog brzog širenja bolesti strahuje se da bi, i prije nego što se on otkrije, ovaj najveći školjkaš te endem Jadranskog, ali i cijelog Sredozemnog mora, mogao biti sveden na najmanji mogući broj u vrlo kratkom vremenu. Masovna smrtnost u Jadranu pojavila se u proljeće 2019., i to na jugu. Širila se od Elafitskog otočja do otoka Premude i Silbe, odnosno od Dubrovnika do Zadra.

- Procjene su da do kraja idućeg ljeta možemo očekivati pojavu bolesti od samog juga Jadrana do sjevernog dijela te da bi, nažalost, mogli imati masovnu smrtnost u velikom dijelu Jadrana, osim možda nekih izoliranih uvala i zaljeva u kojem će možda zbog specifičnih ekoloških uvjeta ili struja biti potpomognuta obrana samih periski - rekao je Tomislav Šarić, voditelj projekta Blue smart sa zadarskog sveučilišta.

Iako se ne može puno napraviti, Šarić napominje da ne smijemo propustiti ono što se može, jer u suprotnom ćemo riskirati nestanak periski. Jedino što usporava bolest su niske temperature mora, i to ispod 13 stupnjeva. Stručnjacima preostaje jedino zaštititi preživjele goleme školjke i određeni broj zdravih jedinki prebaciti u akvarije, kao što je već učinjeno u Dubrovniku i Puli, ali i drugim zemljama Mediterana. S obzirom na jako mali broj preživjelih jedinki, teško je očekivati njihovo prirodno razmnožavanje na lokacijama na kojima su preživjele, pa će ih se morati “grupirati”, odnosno prebaciti na neku lokaciju s povoljnim ekološkim uvjetima.

Periska može doživjeti 50 godina i narasti do 1,2 metra, a u Hrvatskoj je zaštićena vrsta. Nestanak bilo koje vrste ima značajan utjecaj na ekološki sustav. Periska se hrani planktonom, filtrirajući otprilike 6 litara morske vode na sat, te tako, smanjujući koncentraciju organske tvari, pridonosi čistoći i bistrini morske vode, što direktno utječe na floru i faunu morskog ekosustava. Periska je često jedini čvrsti supstrat na pjeskovitom dnu, pa njezine ljušture izvana služe različitim organizmima kao stanište, dok se unutar ljuštura nalazi rak koji živi u simbiozi s periskom.