„Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan“ (Iz 9,5)

1. Božić nam svake godine stvara obiteljsko i blagdansko raspoloženje. I normalno je što se ususret tom velikom danu uređuju stanovi, priprema gozba i pozivaju rodbina i prijatelji. To je sastavni je dio „rođendanskog rituala“. No, gledom na činjenicu Božjega rođenja ima puno stvari koje nam nisu jasne. Ne shvaćamo zašto je Bog silazio s nebeskih visina u ovu našu dolinu suza? Zašto se rodio u malenom gradiću Betlehemu, a ne u nekom velegradu bogate povijesti i civilizacije? Nema jasnog odgovora na ta pitanja osim slutnje kako je to učinio jer se raduje čovjeku. Bog se utjelovio jer je čovjeka zavolio. Stoga se i mi radujemo njegovom rođendanu. I pripremamo se, posebice na duhovnom polju. Dovoljno je bilo poći tijekom došašća po crkvama i pogledati redove pred ispovjedaonicama. Vjernici, naime, žele da ih Novorođeni zatekne očišćene duše i nađe ih budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu. Zato mu i ove godine u obiteljskom okuženju i u crkvi radosno i od srca pjevamo naše drage božićne pjesme. 

2. A on kao naš prijatelj i Spasitelj stvarno dolazi i pohađa nas. Kuca na vrata naše duše i nosi darove blagoslova i mira. Jer, njega „obećanoga Mesiju“ proroci su davno navijestili, a pokoljenja s nestrpljenjem iščekivala. Prorok Izaija to slikovito opisuje rečenicom: „Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan“ (Iz 9,5). Ovo otajstvo Božjega utjelovljenja povezalo je Boga s čovjekom i združilo nadnaravno s naravnim, izvanvremensko s vremenskim. Očaran tom neshvatljivom tajnom Grgur Nazijanski piše kako je „vječni i nevidljivi Sin Božji uzeo naše siromašno tijelo da nas obogati svojim božanstvom, a čovjeka da oslobodi i k sebi privede“. Stoga je Isusovo rođenje najsvjetliji događaj ljudske povijesti. Tada je, naime, u svijet opterećen nepravdama, grijehom, sukobima i ratovima sišla Ljubav, Istina, Pravednost i Svetost. U tom vidu božićni su dani ostvarenje onoga „vremena spasenja i pomirenja za kojim su čeznuli drevni patrijarsi i proroci“, kako kaže Karlo Boromejski. I dodaje da Crkva upravo u božićnom vremenu „svečano zahvaljuje Ocu nebeskom što nam je poslao Onoga koji će nas poštenu življenju poučiti, priopćiti plodove kreposti, samu nam istinu otkriti i pozvati nas među baštinike vječnog života“.  

3. Božiću zapravo i ne treba posebno tumačenje. Sve je rečeno u samom događaju. To je dan našega spasenja kad je „veliki i vječni Dan došao u ovaj kratki vremeniti dan i postao naša pravda, posvećenje i otkupljenje“ (sv. Augustin). A na zemlju ispunjenu tamom i besmislom sišla svjetlost velika. U rođenom Bogočovjeku Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon, dar zemlji, svim ljudima, vremenima i svim narodima. U malom djetetu, koje „leži na slamici“, Bog je osobno „radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa“. I ušao u naše obitelji i u našu osobnu povijest. Stoga, i ove godine smijemo se nadati njegovu pohodu i blagoslovu. U iščekivanju toga milosnoga dolaska pod naš krov i u naše obitelji, mi s vjerom ispovijedamo da su njegova vremena i vjekovi. I od srca mu kličemo i molimo: Dođi, Gospodine Isuse! 

Svim vjernicima želim 
blagoslovljen Božić i njegovim mirom ispunjene dane Nove 2020. godine
Uz pozdrav i blagoslov od Gospodina.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski