Zadarsko gradsko groblje osnovano je i izgrađeno 1820. godine, prema propisu austrijske vlasti o zabrani pokapanja u crkvama i oko njih, odnosno pokapanja unutar gradskih zidina, koja su se stoljećima obavljala uglavnom u zadarskim crkvama ili na grobljima oko crkava.

Lokacija novog groblja s početka 19. stoljeća bila je oko 5 kilometara istočno od grada, što se pokazalo kao dobro promišljen odabir, jer isto groblje, iako bitno prošireno, i danas služi svojoj svrsi.

Gradsko groblje oblikovano je, uređeno i proširivano u više navrata po građanskom ukusu druge polovice 19. stoljeća. Početkom 1821. godine započinje se s prvim ukopima na novom groblju nakon što su izgrađeni ogradni zidovi, iako je u samom početku postojalo samo jedno polje, bez staza i zelenila, samo s redovima drvenih križeva na mjestima ukopa.

U to vrijeme na groblju još nije sagrađena grobna kapelica, već je za tu svrhu služila crkvica Gospe od sedam žalosti. Najstariji sačuvani nadgrobni spomenik datira iz 1822. godine.

Gradsko groblje je već nakon dvadesetak godina korištenja bilo vrlo zapušteno, pa su se 1844. i 1845. popravljale ogradne rešetke i gradila nova ulazna vrata. Gradska uprava predložila je 1864. godine temeljitu obnovu i gradnju grobne kapelice, čiju je gradnju odobrio tadašnji zadarski nadbiskup Maupas. Projektom je predviđena izgradnja neogotičke crkvice od koje su se s dvije strane nastavljala krila s nizom grobnih kapelica ili arkada. Crkvica je izgrađena 1866. godine o trošku grada, a arkade su podignute sredstvima građana. Tlocrt ove skromne i jednostavne crkvice ima oblik sažetoga latinskog križa s apsidom, luk portala je šiljasto oblikovan, a nad njim je jednostavan kružni prozor. Od crkvice se na zapad pruža 10, a na istok 5 neogotičkih arkada, rađenih u cigli s nizom zaglavnih kamena i imposta u bijelom kamenu. Kapela i arkade su inače prislonjene uz zid starog antičkog akvedukta s početka 2. stoljeća, kojim se u antički Iader dovodila voda s Vrane. Ostaci akvedukta su na groblju sačuvani u visini od preko 3 metra.

S obnovom groblja gradska uprava dopustila je imućnijim zadarskim obiteljima izgradnju zidanih grobnica i spomenika uz ogradni zid. Tako se i danas mogu vidjeti prekrasne grobnice uglednih zadarskih obitelji kao na primjer grobnica obitelji Abelich pl. s Melade, s pozlaćenim uklesanim Kristom u mozaiku, ili grobnica Francesca Tommasischa, prvog austrijskog guvernera za Dalmaciju koji je umro 1931. godine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća nekoliko nadgrobnih spomenika sagradio je i sam Ivan Rendić, poznati hrvatski kipar i autor brojnih nadgrobnih spomenika hrvatskih velikana. Među njegovim radovima najviše se ističe arkadna grobnica obitelji Borelli, koja je građena od 1886.-1888. godine, a ujedno je jedna od najvećih na starom dijelu Gradskog groblja.

Kapela na pravoslavnom dijelu groblja sagrađena je 1910. na mjestu ranije kapelice. To je vrlo skladan jednobrodni prostor s petorostranom apsidom i malim zvonikom, te zanimljivim portalom s maštovitim neostilskim elementima.

U drugoj polovici 19. stoljeća na zidanim se grobnicama pojavljuju epigrafi uklesani u mramoru ili ispisani olovnim slovima. Uređuju se staze i sadi ukrasno zelenilo - pritom su uz glavne staze groblja sađeni piramidalni čempresi koji naglašavaju glavne vizure groblja. Današnji položaj, oblik i veličina Gradskog groblja razvili su se iz njegovog najstarijeg dijela koji se danas naziva Novo groblje A. Taj je predjel 1974. godine stavljen pod zaštitu Državne uprave za zaštitu kulturne baštine, a grobnice su podijeljene u četiri kategorije prema veličini i ljepoti izrade, kao i društvenom položaju osnivača grobnica. Stari dio Gradskog groblja danas zauzima površinu od oko 2,2 ha.

U vrijeme između dva svjetska rata groblje je dodatno prošireno i 1933. uređen je novi prilaz s dvjema prizemnim zgradama i prostranim središnjim ulazom, sve u stilu akademske i monumentalne arhitekture tog razdoblja. Taj novi prošireni dio groblja s bogatom hortikulturom zauzima površinu od 1,2 ha, a nazvan je Novo groblje B.

Godine 1975. groblje se ponovno širi prema istoku, a taj dio je nazvan Novo groblje C, obuhvaća najveću površinu podijeljenu na 53 polja i gradio se do 2002. godine. Površina Gradskog groblja s preko 6.000 grobnica i s terenima izvan ogradnih zidova koji se također redovito održavaju danas iznosi oko 11 ha. Hortikulturnim uređenjem groblja postignuto je ozračje mira i dostojanstva, pa i intimnosti i samoće koju traže pojedini posjetitelji, što zadarsko Gradsko groblje čini i ugodnim šetalištem, svakako vrijednim posjeta.

www.nasadi.hr