Događaji

priopćenje za javnost

Antifjaka: Slučaj grupnog silovanja izravna je posljedica licemjerja političko crkvenih elita

Antifjaka: Slučaj grupnog silovanja izravna je posljedica licemjerja političko crkvenih elita
PIXSELL

Povodom slučaja iz zadarske okolice koji je šokirao hrvatsku javnost, oglasili su se iz Kluba studenata sociologije "Antifjaka". Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Zadrom vladaju političke i katoličke elite koje svoju moć pokazuju pogodujući svojim članovima i podržavateljima u svim segmentima društva. Korupcija i nepotizam, bio on stranački ili crkveni je ogroman problem cijele Hrvatske, pogotovo Zadra jer je njihova vladavina kontinuirana bez udruženih konstruktivnih glasova kritike s imalo društvenog utjecaja. 

U korumpiranom (zadarskom) društvu, nejednake su šanse građana i građanki, međutim, još su manje šanse žena jer ne postoji nijedna politička opcija koja uočava sve oblike diskriminacije kojima su izložene i dosljedno, a ne deklarativno, zagovara i politički djeluje na izjednačavanju njihovih šansi. 

Takav, ženama neprijateljski nastrojen, monopol nad moći političko crkvenih elita onemogućava bilo kakav rad na uklanjanju diskriminacije i nasilja nad ženama od djevojačke dobi jer nema stvarne volje za promjenom, već samo ograde. Obrazovanje i sudstvo tako „postaju“ autonomni djelovati na štetu žena, suci i sutkinje su slobodni donositi odluke na štetu žena, slobodni su i ne educirati se ili ne surađivati s udruženjima koja ublažavaju štetu koju institucije i država nanose ženama. Dodatan paradoks zamućivanja odgovornosti je činjenica da u procesu profesionalnog napredovanja budućih sudaca i sutkinja upravo političke elite imaju značajnu ulogu, makar u vidu društvenog kapitala.

Jedna od posljedica društvenog konteksta je da se zakoni provode samo za neke, pa se mjere zaštite i opreza odobravaju i provode u nekim slučajevima, kada se, primjerice, radi o sucima, dok ih se za žene žrtve obiteljskog nasilja propisuje u samo 25% slučajeva. 

Potpisivanje, ratificiranje i implementacija međunarodnih pravnih dokumenata kao što su Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) su izuzetno važni procesi jer su poluge političke odgovornosti u područjima zaštite žena i djevojčica koja je izostajala.

Navedeni pravno obvezujući dokumenti moraju biti motori društvenog osvještavanja i preuzimanja odgovornosti od razine pojedinaca u svakodnevnom životu do njihovih uloga u ustanovama, institucijama, a onda i kao upravljačkih figura, pogotovo zato što postojeće zakonodavstvo i praksa po pitanju rodno uvjetovanog nasilja nisu usklađeni, a ni dostatni.

Važno je i naglasiti da je Konvencijama po prvi puta pravno prepoznata deprivilegiranost žena i potreba njihove zakonske zaštite od nasilja muškaraca bilo ono unutar ili van intimnih odnosa. Također, po prvi puta je u fokus stavljena podrška i zaštita žena žrtava nasilja bez dovođenja njihovog kredibiliteta u pitanje. Ovakvim pozicioniranjem doskočilo se kaznenopravnoj praksi dodatnog viktimiziranja i traumatiziranja žena žrtava nasilja kojom se krše njihova temeljna ženska ljudska prava.

Izjave u javnom prostoru o autonomiji institucija, pozivanje da „institucije rade svoj posao“, zgražanje nad mnogobrojnim slučajevima nasilja nad ženama je ništa drugo doli „pranje ruku“ i izbjegavanje odgovornosti vladajućih struktura zbog održavanja vlastitog položaja moći. Nužnost je prozvati plutanja u „neutralnom“ prostoru i konformističke poštapalice nazvati pravim imenom, dijametralno suprotnim od odgovornosti, a ono je – direktna tolerancija nasilja nad ženama pa tako i nasilja kojeg provode pravosudne institucije.

Stoga je slučaj grupnog silovanja maloljetne djevojke izravna posljedica licemjerja političkog vodstva koje ovakvim javnim istupima održava kulturu nasilja nad ženama, a istovremeno i činjenice da svakodnevno živimo kulturu nasilja utemeljenu u rodnim ulogama i dvostrukim kriterijima.

Upravo zbog tih dvostrukih kriterija i rodnih uloga, djevojka koja je bila seksualno aktivna s tadašnjim dečkom postala je žrtvom ucjene koja je rezultirala višestrukim grupnim silovanjima i to u periodu od godine dana. Toliko je snažan društveno i kulturno nametnut stid zbog činjenice da postoji „dokaz“ o njenom „nemoralu“ dok istovremeno tog straha za muškarce nije bilo, već su bili u mogućnosti taj „dokazni materijal“ koristiti kao sredstvo prisile i iznuditi tako seksualne odnose s njom. Ovakvi dvostruki, diskriminatorni kriteriji okoline, s jedne strane, onemogućili su  djevojci progovaranje o seksualnom nasilju koje je proživljavala dok su, s druge strane, pružili uporište silovateljima za uspješnu ucjenu. Nažalost, traumatiziranje  se nastavlja tabuiziranjem seksualnog nasilja u pravosuđu koje i dalje pravi razliku seksualnog odnosa bez pristanka i silovanja, a uzroke ovom kaznenom djelu traži u karakteristikama žrtve.

Dakle, ovo nije primarno pitanje korupcije, već rodno uvjetovanog nasilja i njegovog društvenog, a samim tim i političkog utemeljenja.

S obzirom na sve navedeno, pitamo: Koliko dugo će se predstavnici institucija besramno izvlačiti na floskule dok bi jedina odgovornost, koju mogu dosegnuti, bila trenutak priznanja da ih – nije briga!   

Category: 1631 - 1631

Reci što misliš!