Javnost u Hrvatskoj ima sve više razmijevanja za prava LGBTIQ osoba, ali kad one pokažu želju da postanu roditelji, sva se ranija podrška prema njima brzo istopi.

Jedan je to od ključnih naglasaka tematskog broja znanstvenog časopisa Revija za sociologiju posvećena roditeljstvu lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih, interspolnih i queer (LGBTIQ) osoba. Gošće urednice Marina Štambuk i Maja Tadić Vujčić okupile su autorice i autore koji kroz šest članaka odgovaraju na važnija pitanja velikog broja mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj koje pokazuju potrebu za roditeljstvom.

Iako se pravni okvir mijenja, Statistika Agencije Europske unije za temeljna prava kao i hrvatska istraživanja pokazuju da je Hrvatska još uvijek homofobična, te da se LGBTIQ osobe suočavaju s predrasudama i diskriminacijom, kaže se.

Bez „kućice“ za rodni identitet

O LGBTIQ populaciji u Hrvaskoj malo se zna i službeni sociodemografski podaci ne postoje, kao ni podaci o broju roditelja iz te skupine. Posljednji popis stanovništva zabilježio je da 140 ljudi živi u istospolnim zajednicama. Ministarstvo uprave objavilo je od donošenja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola 2014. godine do svibnja 2019. sklopljeno 297 životnih partnerstava. Prema posljednjim istraživanjima s LGBTIQ sudionicima u Hrvatskoj, 3 do 5 posto njih izjavljuje da su roditelji.

U člancima se upozorava da istraživanja u Hrvatskoj barataju samo tradicionalnom varijablom spola, pod kojom se bilježe samo „muški“ i „ženski“ spol.

Napominju da je „spol društvena kategorija temeljena na biološkim karakteristikama“, koji se utvrđuje spolnim kromosomima, hormonima, žlijezdama kao i unutarnjim i vanjskim spolnim organima, te da osoba može biti muškog spola, ženskog spola ili može biti interspolna.

No, za određivanje identiteta osobe važan je i rod, koji podrazumijeva društvena očekivanja i norme oko specifičnih stavova, osjećaja i ponašanja koji se vežu uz muževnost odnosno ženstvenost.

Individualni doživljaj vlastitog spola predstavlja spolni identitet, a individualni doživljaj vlastitog roda predstavlja rodni identitet osobe, napominje se.

Hrvatska – životni partneri istog spola ne mogu postati roditelji

Pravni okvir se, istina, značajno promijenio, ali potrebno je još mnogo poboljšanja da bi se on uskladilo sa smjernicama EU za promicanje i zaštitu prava LGBTIQ osoba, ističe se i dodaje da tome ne idu prilog konzervativni pokreti usmjereni na ograničavanje seksualnih i reproduktivnih prava.

Unatoč ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, koja proizašla iz referenduma iz 2013., prihvaćen je Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola u 2014,, koji je formalne i neformalne istospolne životne partnere izjednačio s bračnim partnerima i izvanbračnim partnerima.

Izjednačena su zakonska prava koja se odnose na vlasništvo, nasljedstvo, socijalna, zdravstvena i mirovinska prava, kao i pristup javnim i tržišnim uslugama. Međutim, ta jednaka prava nisu se rutinski prenosila na druge zakone koji se odnose na istospolne parove, kaže se.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola je uveo kategoriju partnerske skrbi i partnera-skrbnika kojim se može imenovati drugi istospolni životni partner kada maloljetno dijete njegova istospolnog životnog partnera ostane bez ili nema drugog roditelja roditelja. Partner-skrbnik stječe sva prava i obaveze kao roditelj, ali njegovo ime nije upisano u rodni list kao drugi roditelj, već kao bilješka. Osim toga životni partneri ne mogu pristupiti postupku posvojenja ili udomljavanja djece, te nisu navedeni kao mogući korisnici medicinski potpomognute oplodnje.

Stoga, u Hrvatskoj ne postoje mogućnosti da istospolni životni partneri bez djece postanu roditelji. To mogu učiniti samo kao pojedinci. Tako, većina sadašnjih LGBTIQ roditelja u Hrvatskoj su žene koje su imale djecu u prethodnoj heteroseksualnoj vezi.

Na zapadu imaju pravo na roditeljstvo

Na zapadu, pak, postoje brojna istraživanja o LGBTIQ osobama i njihovu roditeljstvu. Rezultati Gallupovog istraživanja pokazali su da se 4,5 posto odraslih osoba u SAD identificira kao lezbijke, gejevi, biseksualne ili transrodne osobe, po čemu u SAD-u živi otprilike 11 milijuna LGBT osoba.

Također, LGBTIQ roditelji predstavljaju značajnu skupina među roditeljima u cjelini. Američki popis stanovništva iz 2010. godine izvijestio je da otprilike 19 posto istospolnih parova odgaja djecu, dok talijanska Nacionalna zdravstvena služba raspolaže podacima da su 15 do 20 posto lezbijki i 10 posto gej muškaraca roditelji, ističe se u časopisu.

Sva istraživanja daju snažne dokaze da roditeljska seksualna orijentacija nije povezana s djelotvornošću roditeljstva. Djeca koja odrastaju s LGBTIQ roditeljima pokazuju usporedive razvojne ishode kao i djeca koja žive s heteroseksualnim roditeljima, što znači da postižu sličan akademski uspjeh, kognitivni razvoj, socijalne vještine i mentalno zdravlje, kažu u uvodniku časopisa urednice.

Lezbijke mogu planirati roditeljstvo putem posvajanja, udomiteljstva i medicinski potpomognutom oplodnjom, koristeći različite kombinacije oplodnje kod kuće ili u klinici s poznatim ili nepoznatim donorom, dok gej muškarci mogu posvojiti ili udomiti dijete te postati roditeljima kroz surogatstvo.

Drugi oblik planiranog roditeljstva su i obiteljski aranžmani sa zajedničkim roditeljstvom parova lezbijki i gejeva.

Zbog različitih pravnih i socijalnih zapreka, korištenje metoda formiranja obitelji razlikuje se od zemlje do zemlje, kaže se.

Navedena su iskustva LGBT osoba koje su iz srednje i istočne Europe doselile u Belgiju i Nizozemsku. Ondje inkluzivni okviri olakšavaju i osnažuju LGBT pojedince da ostvare životne i obiteljske ciljeve, a istodobno obeshrabruju predrasude drugih pojedinca u okolini, dok zemlje njihova podrijetla restriktivnim okvirom isključuju LGBT pojedince iz punopravnog državljanstva, te omogućuju diskriminaciju neheteroseksualnih obitelji, kaže se.

Tko želi postati roditelj u Hrvatskoj

U časopisu su predstavljeni rezultati istraživanja u Hrvatskoj u kojem je sudjelovalo 486 LGBTIQ osoba bez djece i 24 LGBTIQ osobe koje su roditelji. Ono je pokazalo da u prosjeku starije osobe među njima ne žele, ali da mlađi žele imati djecu.

Većina sudionika koji su već bili roditelji to su postali u prijašnjim heteroseksualnim vezama, dok je među onima koji su pokušavali postati roditelji najčešće korištena metoda potpomognute oplodnje. Rezultati na cijelom uzorku pokazali su da su usvajanje i udomiteljstvo najpoželjnije metode formiranja obitelji te da su partneri najvažniji izvori podrške za roditeljstvo.

LGBTIQ osobe u Hrvatskoj nemaju društvenu podršku za roditeljstvo, često su izložene stigmatizaciji i diskriminaciji, što može imati široki negativni utjecaj na dobrobit LGBTIQ osoba i njihove djece, ističe se.

Od ranih 2000-ih hrvatsko društvo sve više prihvaća i priznaje LGBTIQ osobe, ali su javne rasprave o obiteljskim životima LGBTIQ osoba uglavnom negativne i često pune predrasuda.

Unatoč tome, studija pokazuje da LGBTIQ osobe stvaraju obitelji i uživaju u obiteljskom životu, da imaju djecu i da mnogi od njih izražavaju želju da postanu roditelji.

Glavni razlozi za roditeljstvo prema istraživanju su unutarnji: želja za ljubavlju, za razmjenom znanja i razvijanjem posebne veze s djetetom.

Sudionici koji nisu željeli imati djecu ističu ograničenu osobnu slobodu, veliku odgovornost i radno opterećenje, kao i neke razloge koji su povezani sa strahom od stigmatizacije djece zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta roditelja.

Jedan od ključnih koraka u smanjenju nejednakosti i diskriminacije je razvijanje snažnih i učinkovitih strategija, zaključuju gostujuće urednice. One trebaju biti utemeljene na znanstvenim dokazima s ciljem podizanja svijesti, povećanja priznanja i pružanja bolje podrške LGBTIQ osobama i njihovim obiteljima. Objavljivanje posebnog broja Revije za sociologiju je važan korak prema tom cilju, zaključuju.