Sami se bore i sami se snalaze. Osobe s celijakijom u Zadru i roditelji djece s celijakom podijelili su svoja iskustva.
Naime, u Centru za mlade održan je prvi sastanak na inicijativu udruge CeliVita. CeliVita postoji od 2014. godine i u Hrvatskoj broji preko 500 članova, jedna je podružnica u Zagrebu, a druga u Osijeku. Cilj ovog susreta bio je okupiti volontere koji bi u Zadru pokrenuli aktivnosti udruge te prije svega, utvrditi i koji su najveći problemi osoba koje su oboljele od celijakije na zadarskom području.
Svjetski javnozdravstveni problem
Celijakija je imunološki posredovana sistemska bolest izazvana glutenom, koja se javlja u osoba koje imaju nasljednu sklonost. Posljednjih nekoliko desetljeća, pogled na celijakiju se mijenjao od toga da je celijakija smatrana rijetkom bolesti dječje dobi pa sve do spoznaje da je puno češća negoli se to ranije predmnijevalo i da predstavlja svjetski javnozdravstveni problem.
Danas je poznato, na temelju studija probira provedenih u različitim krajevima svijeta, da od celijakije boluje oko 1:100 osoba ili 1% stanovništva, iako većina bolesnika i dalje ostaje klinički neprepoznata. Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, može zahvatiti bilo koji organ i može se očitovati različitim simptomima. Štoviše, bolest može postojati čak i ako osoba nema nikakvih simptoma.
Osobe s celijakijom, alergijom na pšenicu ili intolerancijom na gluten ili one koje su iz nekog drugog razloga na begzlutenskoj prehrani i žele voditi što lakši i normalniji život, u Zadru nailaze na više problema. Čuli smo tako njihove iskrene priče.
Iskustva Zadrana
Luka ima dvije kćeri koje su intolerantne na gluten, blizanke. Na susret je došao kako bi ponudio svoje vrijeme kao volonter za udrugu. Irena se bori s celijakijom po principu ”sam svoj majstor” i kaže kako zna još neke ljude iz svoje okoline koji imaju simptome celijakije.
U Zadru je teško pronaći i restoran koji odgovara potrebama osoba s celijakijom, čulo se na sastanku. Zadar je turistički grad, ali nema ni jedan restoran s jasno definiranom ponudom jela prilagođenom osobama s celijakijom.
Iako su police trgovina (specijaliziranih, ali i veleprodaje) pune Gluten free proizvoda, i to uglavnom skupih – nerijetko se dogodi i da tu bude velikih propusta. Sve što se događa unutar 4 zida i obitelji je u redu, ali činjenica je da sve što se odvija vani postaje problem. Pojesti kolač ili sladoled je nemoguća misija, kazala je gđa Sanela. Na manifestacijama poput Adventa također nema opcije bez glutena. Primjećuje i kako su školski meniji također jako problematični i roditelji čija djeca imaju celijakiju – moraju se snaći. To u prijevodu znači – djeca nose svoje obroke.
Velik problem je neosvještenost ljudi za celijakiju, smatra Matea. Ljudi još uvijek imaju određene predrasude i jako su neupućeni, čudno je ako ”netko vadi pašticu iz juhe”. Na sastanak je došla s majkom Larisom – obje su u mladim danima dobile jednaku dijagnozu. Naučile su živjeti s njom, ali svakako žele pomoći onima koji tek sada trebaju informacije.
Umrežavanje je veliki korak
Larisa je pedagog i kaže da sve više djece ima alergije i intolerancije na određene namirnice. Voljela bi da se pokrenu edukativne radionice u Zadru. Integracija takve djece ključna je u odgojno obrazovnom procesu!
Saznanje da imate celijakiju često izaziva vrtlog emocija, pitanja i zabrinutosti. Istaknuto je i kako se mnogo studenata javlja Savjetovalištu Sveučilišta u Zadru, tražeći savjete i edukaciju o celijakiji – zanima ih kako pokrenuti pitanje posebne prehrane u sklopu studentske menze.
Umrežavanje je velika stvar, smatraju mnogi koji su bili na susretu održanom u Centru za mlade Zadar. Niz pitanja i zapažanja s ovog susreta dokazali su kako postoji velika potreba za povezivanjem i osnivanjem zajednice osoba s celijakijom. Sljedeći korak – podružnica CeliVite.
