Temperatura mora je za mnoge životne procese u moru ključni okidač. O temperaturi mora u najvećoj mjeri ovisi riblji metabolizam čije je stanje za nas ribolovce iznimno važno jer u pozadini te priče leži intenzitet i količina hranjenja na svim nivoima, u svim dubinama i na kompletnoj površini našeg mora. A trenutno je more jako toplo i vrvi svom ribom pa tako i plavom, površinskom, koja tako uspješno privlači krupnije plave predatore.
Malo je riba koje se nakon duge zime toliko željno iščekuje kao
palamidu. Naravno, pritom se ovoj ribi ne radujemo samo zbog
iznimne kvalitete mesa već ponajprije zbog ribolovnog užitka koji
ona kao lovina može pružiti. Zbog njene izrazite temperamentnosti
i same dinamike lova, palamidi se raduju svi sportski ribolovci
bez obzira na koji je način i kojom tehnikom lovili i ulovili.
Palamida je tipični pučinski proždrljivac. Premda veći dio godine
boravi na pučini, u proljeće počinje zalaziti u kanale i
prilaziti obali gdje je sportski ribolovci spremno dočekuju
svojim alatima ponajprije udicama i varalicama.
Palamida nije riba koju je teško pronaći. Uz laganu vožnju i
pažljivo osmatranje lako se mogu otkriti pozicije na kojima more
‘kuha’. No takva mjesta puno prije nas u pravilu otkrivaju
galebovi koji su izvrstan indikator prisustva pučinske plave ribe
na površini.
U trenucima kada se palamida hrani, more doslovno pršti od sitne
ribe koje tada bude u izobilju čak i za nezasitne galebove čija
se jata uz pomoć kvalitetnog radara često mogu otkriti i prije
nego što se približimo toliko da ih možemo vidjeti i golim okom.
Baš kao što je nije teško otkriti, nije je teško ni uloviti,
naravno, ako se poštuju osnovna pravila. A nekih velikih tajni
oko uspješnog lova palamide zapravo i nema jer sve počiva na
jednostavnoj konkurenciji hranidbenog lanca o kojoj ovisi
opstanak svega u podmorju. Tu je pravilo vrlo jasno – tko je
brži, njegov je obrok.
Upravo je zato mnogim je ribolovcima palamida tek nedostižan
pojam za što je osnovni razlog njena prisutnost, odnosno
neprisutnost.
Premda je palamida generalno podjednako rasprostranjena duž
cijelog našeg mora, na pojedinim dijelovima Jadrana u velikim
jatima prilazi obali kakav je slučaj na sjevernom dijelu gdje se
vrlo uspješno mogu loviti s obale raznim tehnikama dok neka
područja srednjeg i južnog Jadrana palamide zaobilaze u velikom
luku.
Osim toga, ponekad prođe i više sezona, a da se uopće ne pojave
ni kao ulov na ribarnicama.
I premda je temeljno pučinska riba, palamide se mogu loviti i sa
obale. Dvije osnovne tehnike su á volo i spinning, odnosno shore
jigging.
Na pozicijama na kojima ih ima uz obalu, a kakvo je primjerice
područje Kvarnera ili istočne obale Istre, palamide se uspješno
mogu loviti na odmet bez ikakvog otežanja. Poželjno je da štap
bude duži spinnerski akcije preko 60 grama s pripadajućom rolom
klase barem 3500 na kojoj je namotan najlonski monofil promjera
0,35 do 0,45 milimetara. Fluorokarbonski se predvez, nešto manje
nosivosti od osnove, sastoji od jednog ili dva pica nejednake
dužine na kojima se nalaze jače udice širine luka do 15
milimetara bogato naješkane srdelom. Premda mnogi ribolovci
koriste komade srdela, puno se bolji rezultati postižu ješkanjem
cijelih srdela.
Tako formiran i naješkan sistem se izbacuje u lovnu zonu te
prepušta slobodnom tonjenju i kurentima.
Pojedini ribolovci u ovakav sistem dodaju i waggler plovak koji
naješkane udice zadržava na dubini od jednog do pet metara
dubine.
Ovakav sistem lova je moguć, naravno, i iz barke na identičan
način s tim da je poželjno da se sistemi ne puštaju predaleko od
barke, pogotovo ako se pod barkom lovi s drugim priborom, a što
je, kad je u pitanju lov plave ribe, nekakva garancija
zadržavanja jata pod barkom ili barem u neposrednoj blizini
barke.
Ukoliko se lovi iz ruke, sistemi su identični s tim da ribolovac
mora biti spreman na temperamentnu borbu u kojoj je, ako je riba
većih dimenzija, teško voditi glavnu riječ.
Varaličarenje palamida s obale je težak i zahtijevan posao.
Varalice se u principu uvijek izbacuju što je moguće dalje te se
privlače velikom brzinom jer je palamida lovac koji najčešće lovi
plijen u pokretu.
U odabiru varalice je važno pogoditi što je palamidama toga dana
na meniju. Naime, kao i većina druge plave ribe, palamida jede
ono na što nađe. Ako su joj lovina do trenutka nailaska na
varalicu bile papaline duge 5 do 7 centimetara, a varalica se
svojim dimenzijama uklapa u takve okvire, tada slijedi griz bez
oklijevanja.
No ukoliko je varalica veća ili manja od veličine riba kojima se
trenutno hrani, tada će palamida svakako varalicu neko vrijeme
pratiti, odlaziti pa se naglo vraćati da bi ispitala je li u
pitanju bezazlen obrok. U takvim je situacijama na varaličaru da
svojim spinnerskim tehnikama po sistemu
povuci-stani-kreni-ubrzaj-stani isprovocira napad.
Boje bi trebale biti birane po klasičnom obrascu sivo-plava leđa
i svijetli trbuh s tim da bi varalice trebalo birati po
nosivosti. Naime, palamida ima snažne zubate čeljusti kojim može
lako zdrobiti neku krhku verziju varalice dok će jeftinije i
manje kvalitetne udice vjerojatno izravnati kao na nakovnju.
Ista je stvar i sa shore jigging pristupom, naravno, na terenima
koji dopuštaju takav pristup. Varalice u ovoj tehnici se izbacuju
daleko te se privlače manje-više pravolinijskom putanjom uz tek
djelomičnu i povremenu promjenu brzine po sistemu
brzo-još-brže-najbrže na što palamide uvijek dobro odreagiraju.
Za razliku od lova klasičnim varalicama, u ribolovu jiggovima se
najčešće koristi uprednica radi konkretnije i direktnije kontrole
same varalice.
Osim opisane tehnike za lov palamida srdelom naješkanim udicama,
iz barke se palamide mogu loviti panulom ili spinningom.
Ukoliko se na moru naiđe na jato palamida postupak bi trebao biti
jednostavan.
Jato palamida se u hranjenju uvijek polako kreće pri čemu zvukovi
brodskih motora tim ribama nisu strani, naravno, ako prolaze na
pristojnoj udaljenosti. U prilasku jatu se treba procijeniti
brzina kretanja jata, te plovilo usmjeriti tako da se jatu u
zadnjih dvadesetak metara priđe po inerciji, po mogućnosti s
ugašenim motorima. Naravno, ako se palamide intenzivno hrane tada
toliki oprez i nije potreban. Važno je samo da ribolovac u takvom
prilazu jatu na vrijeme bude spreman tako da može čim bude u
dosegu, izbaciti varalicu, najbolje ravno posred jata.
Ukoliko je sve odrađeno kako valja, udarac bi trebao uslijediti
istog trena. Čim varalica dotakne površinu jedna od riba iz jata
će je zgrabiti nakon čega zakačenu ribu treba beskompromisno
izvući van kako ne bi svojim batrganjem uznemirila i ‘potopila’
ostatak jata.
Zato je u takvom pristupu uvijek važno imati dovoljno jak pribor
kojim se takvo forsirano izvlačenje može odraditi bez problema,
brzo i do kraja.
Ipak, unatoč svemu, najčešće se dogodi da se jato nakon
izvlačenja zakačene ribe premjesti, a zbog čega je potrebno
ponoviti manevar prilaza. Zato je idealno da barem jedan član
posade konstantno prati elektroničku podršku i osmatra površinu
mora kako bi se što brže mogli ponovo približiti odbjeglom jatu.
Ukoliko do udarca nije došlo odmah po izbačaju, varalicu treba
vući što je moguće brže kako bi simulirali panični bijeg uplašene
ribe i tako možda isprovocirali napad.
Premda je palamida vrlo temperamentan borac, štap za panulanje u
ovom slučaju ne bi trebao biti duži od 2,70 metara klase 12
libri, naravno ako je u pitanju trolling model, ili ako se lovi
spinnerskim modelom, akcije od 80 grama.
Isto tako, ukoliko se multiplikator zamijeni s kvalitetnom
stacionarkom kapaciteta barem 200 m/0,40 mm užitak može biti
znatno veći.
U panulanju palamida se najčešće koristi najlonski monofil i to
prvenstveno zbog njegove istezljivosti i sposobnosti
amortiziranja svih grubosti u zamaranju.
Panula za palamidu se konstrukcijski ne razlikuje od klasičnih
površinskih panula. Na osnovu promjera od 0,45 do 0,60 milimetara
se nastavlja fluorokarbonski predvez dužine barem 1,5 metara,
nešto manje nosivosti od osnove, na čijem se kraju nalazi
varalica. Spoj osnove i predveza se ostvaruje preko zogulina koji
mora biti vrhunske izvedbe kako bi se sukanje strune svelo na
minimum. Integriranog olovnog opterećenja nema. Ukoliko je
varalicama ipak potrebno dodati olovno otežanje da bi uronili na
lovnu dubinu, to je najpraktičnije učiniti pomoću fast clip ili
spiralnih montažnih olovnica koje se postavljaju pet do deset
metara iznad spojnog zogulina. Takvo otežanje ne bi trebalo
varalicu potopiti dublje od pet metara.
Za razliku od spinninga i shore jigginga, u panuli se najčešće
povlače veliki wobbleri, cedar plugovi, ili jetovi, a katkad i
silikonci s olovnim glavama, pri čemu se nikada ne vuče samo
jedna varalica već redovito istovremeno više komada.
Prema lovnosti, prvi su brzi i svjetlucavi modeli, i to za
sunčanog dana plavo sive, a za oblačnih dana vrlo svijetle boje
kao i sve inačice Red-head modela.
Među metalnim varalicama posebno je atraktivan kastmaster koji
svojim okretanjem oko osi šalje jasan svjetlosni signal, za
većinu plave ribe provjereni okidač. Treba ga povlačiti
šezdesetak metara iza plovila brzinom od 3 do 5 milja. Kao i kod
većine drugih varalica, optimalna se brzina lako provjerava
provlačenjem varalice u neposrednoj brzini broda. Brzina je dobra
ako se kastmaster okreće oko svoje osi ne mijenjajući pritom
dubinu, odnosno ako ne izlijeće iznad površine mora.
Žlice se vuku nešto sporije od kastmastera, brzinom ne većom od 4
milje, no najbolje ih je kao i kastmastere spustiti u blizinu
broda pa uz dodavanje ili oduzimanje gasa odrediti optimalnu
brzinu.
Može se loviti i popperima, naravno, ako je riba na samoj
površini. Ukoliko je nešto dublje, dobar su izbor jerkovi kao i
sve tonuće Sticker- bite inačice.
Od mekanih varalica najlovnije su realistične imitacije koje
valja otežati jig udicama s glavama adekvatne težine.
Najvažnije je samo da odabrani model varalice može bez dodatnog
opterećenja podnijeti brzinu povlačenja iznad tri milje bez
promjene akcije, bez izvrtanja ili neželjenog iskakanja iznad
površine mora.
Panula za palamidu je općenito vrlo jednostavna no unatoč
jednostavnosti, mnogi poneseni ribolovnim žarom pogriješe već u
samom startu. Bez obzira kakvu panulu za sobom vukli, plovilom se
nipošto ne smije proći preko jata. Na taj se način jato u pravilu
prepolovi nakon čega riba postaje vrlo oprezna i plaha.
Varalice treba pustiti oko 50 do 70 metara iza krme, a što zavisi
o veličini promjera jata, te u širokom luku obići jato izlazeći
iz kružne putanje na nekih 270 ° čime se postiže prolazak
varalice kroz jato.
Takvim kruženjem se jato lako može zadržati na okupu i u kratkom
vremenu uloviti dovoljno za ispunjenje gušta.
Naravno, dok se tako kruži oko jata, pogotovo ako su u barci
dvojica, vještim izbačajima se uz adekvatnu dalekometnu opremu
može pokušati i spinati.
A ukoliko jato nije vidljivo brum može biti od velike pomoć.
Premda je brumanje u pučinskom ribolovu uglavnom vezano uz
drifting, katkada se formiranjem mirisnog traga i u trollingu
mogu ostvariti bolji rezultati. To je najlakše postići
prolijevanjem tekućeg bruma dobivenog od skašenih srdela
razrijeđenih morem uz povremeno izbacivanje dva do tri komadića
srdele, uz konstantnu vožnju u širokom krugu na najizglednijoj
poziciji.
Brzina povlačenja ne zavisi samo o spomenutom izboru varalice već
i o brzini kretanja jata, jačini kurenta, brzini i smjeru vjetra
i plovila. Ipak, generalno gledano idealna brzina bi bila od 4 do
7 milja. Sve ispod te brzine palamidi kao predatoru uglavnom nije
zanimljivo.