Da HZZO uvodi doplatu na gotovo sve inzuline, javnost je alarmirao Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu, inače, dugogodišnji volonter i aktivist društva Veliki za Male sa šećernom bolešću, ali i bivši član HZZO-ova povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala.

''Uvode nam doplatu na ono bez čega ne možemo živjeti – doplatu na gotovo sve inzuline! I to nakon što su se pohvalili pozitivnim rezultatima poslovanja ove godine!'' – upozorio je Skeledžija.

Ustvrdio je da je HZZO-ovo Povjerenstva za lijekove ''formalno zaslužno za napad na živote'' dijabetičara i dijabetičarki'' jer su 'bez znanja ičega o dijabetesu'', a u spornoj odluci ''nije sudjelovao nijedan dijabetolog''.

''Strategija je: proizvođačima neprihvatljivo spustiti otkupnu cijenu inzulina'', napisao je Skeledžija na portalu naInzulinu. Proizvođači će na to teško pristati, smatra i upozorava: ''Razliku u cijeni kupca i prodavača, platit ćemo mi. Vi koji ste dobro regulirani na potpuno drugim inzulinima: vi doplatite ili umrite''.

Do ovakvih je zaključaka došao proučavajući Pravilnik o mjerilima i načinu za određivanje cijena lijekova na veliko i načinu izvješćivanja o cijenama lijekova na veliko, koji je Upravno vijeće HZZO-a izglasalo 27. studenog, a počeo je teći i rok od 15 dana za žalbu.

Skeledžija je na stranicama portala objavio i tablicu u kojoj je razvrstao lijekove te  razlike u cijenama i upozorio da je ''ovo samo dio onoga čeka dijabetičare'': ''Da, dobro vidite, skoro svi inzulini idu na doplatu! I nemojte se uzdati u onu bočicu NovoRapida što ste ju teškom mukom ugledali za 0 kn, jer je to namjera HZZO-a: da nas vrati u prošlo stoljeće, na šprice i igle.

Da nam omogući najmanje moguće. Da ne govorimo da u ljekarnama do toga ne možemo doći (danas sam zvao dvije, one najveće). Naravno, nije im palo na pamet tko će platiti sve te šprice i igle, jer Povjerenstvo za lijekove pojma nema o troškovima pomagala. To računa drugo Povjerenstvo za pomagala. Lolek i Bolek'', zaključuje Skeledžija.
Dok čekamo odgovor na pitanje što kane poduzeti u Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga, nastojimo provjeriti i zašto je te temeljem kojih kriterija HZZO donio ovakvu odluku, kao i jesu li svjesni mogućih posljedica.

U međuvremenu, Skeledžija napominje kako je svjestan da su uštede u sustavu potrebne, a smatra i moguće, ali ne na račun bolesnih, već ''analizom i korištenjem podataka nacionalnog registra dijabetičara i dijabetičkih panela za stvaranje vizije i strategije liječenja dijabetičara''. ''Edukacijom pacijenata i doktora mogu se ostvariti puno veće uštede na skupim komplikacijama. Omogućavanjem vrhunskih inzulina i vrhunskih pomagala, dobit ćemo bolje regulirane dijabetičare. Ali sve je to za HZZO komplicirano, dugotrajno i naporno. Lakše je naplatiti štogod od pacijenata'', upozorava.

''Gdje se još može uštedjeti svi znamo, samo šutimo. Već desetljećima se vadi cigla po cigla iz strukture javnog zdravstva. Zašto je u našem HZZO-u čak 30 posto više zaposlenih nego u slovenskom (prema broju stanovnika)? Na koje im sve rupe cure novci? Naši novci. Zašto u 10 godina nisu uveli e-doznake i hoće li im sljedećih 20 godina biti dovoljno?'' pita se Skeledžija i smatra da je ''najlogičnije tražiti ostavke svih koji su sudjelovali u ovom nakaradnom procesu'' te alarmirati koga god je moguće ''kako bi nadležni postali svjesni da ovakvo ponašanje vodi u propast''.