Nakon duge i teške bolesti jutros u 5 sati u splitskoj bolnici umro je Oliver Dragojević.
Velikan hrvatske glazbene scene napustio nas je u 71. godini,
točno godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća.
Tužnu vijest za Slobodnu Dalmaciju potvrdila
je Oliverova obitelj.
Oliver Dragojević rođen je u Splitu. Podrijetlom je iz Vele Luke
na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. U Splitu je pohađao
glazbenu školu. Najprije je učio glasovir, a potom klarinet i
gitaru.
Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad je od oca
Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz
svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela
Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem
festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni.
Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske
hitove za Radio Split.
Već 1963. g. okušao se s velikim uspjehom kao pjevač i
klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Na natjecanju
amatera pjevača Hrvatske, osvojio je prvo mjesto pjevajući
Yesterday (J. Lennon – P. McCartney). Festivalski debut imao je
na Splitskom festivalu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim
Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku
večer, no koja će postati jednim od vječno zelenih Oliverovih
standarda.
Nakon neuspjeha na Splitskom festivalu 1967. sve do 1972. Oliver
je pekao zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima,
usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog stila. Poslije
kratke epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od
godinu dana, te sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima
splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovno se
priključio Batalima.
Na Prokurative se vratio 1974. g. te u velikom stilu osvojio prvu
nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga
ponovno je uspostavio suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitskom
festivalu 1975. pjevao šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i
početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i
najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca.
Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade,
Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske
nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe
Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda
Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih
Oliverovih priznanja.
I njegov album Dvi, tri riči (2000. god.) dokazuje da je Oliver
ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na
hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve
generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u
platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista
vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice
rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.
Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. kolovoza 2001.
god. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon
toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na
samom tronu.
U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije
generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih
imena, poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata,
klape Fortunal i Tonyja Cetinskog, samo su dokaz počasti koju
zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta
išao za pomoc Općoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta,
objavljen je krajem 2001. god. pod imenom Oliver u Areni i to kao
dvostruki CD i kazeta.
U listopadu 2010. napunio je Spaladium arenu na koncertu. Oliver
Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu
pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal
Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.
Preminuo je 29. srpnja 2018. godine nakon duge bitke s rakom
pluća.
