25. veljače dan je svetoga Donata, zadarskog biskupa i diplomata koji u Zadru odavno ne uživa dužnu zahvalnost. Naime, taj se dan u Zadru posebno ne obilježava već dva stoljeća, otkada je Napoleonova vojska opustošila Zadar i njemu posvećenu crkvu.

Rodio se u drugoj polovini VIII. stoljeća, prema predaji u jednoj imućnoj zadarskoj obitelji, premda neki smatraju da je bio Irac. Spominje se u franačkim analima iz 805. kao izaslanik dalmatinskih gradova kod Karla Velikog u Thionvilleu.

Pripisuje mu se izgradnja zadarske crkve, rotonde (najprije Presvetog Trojstva, poslije svetog Donata), izgrađene početkom IX. stoljeća.

Sačuvan je mramorni kovčeg s Donatovim zavjetnim napisom za relikvije srijemske mučenice svete Anastazije (Stošije). Prema predaji, te je relikvije Donat donio iz Carigrada, kada je s mletačkim duždem Beatom, u ime Karla Velikog, godine 804. pregovarao s bizantskim carem Nikeforom o razgraničenju između Bizanta i hrvatskog kneževskog područja u Dalmaciji.

Sveti Donat je svetičine kosti prenio u svoj Zadar i pohranio ih u tadašnjoj katedrali svetog Petra, koja je kasnije posvećena svetoj Stošiji.

Neki smatraju da je u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog Krševana mučenika. Preminuo je oko godine 811, a pokopan je u veličanstvenoj crkvi Presvetog Trojstva, koju je obnovio i koja je u XV. stoljeću po njemu i dobila ime.

Nakon provale Francuza u Zadar 1809., kosti svetog Donata prenesene su u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze.

Sveti Donat drugi je zaštitnik grada Zadra, iza sv. Stošije. On se svojim zaslugama, duhovnom snagom i čudesima izdvaja u nizu duhovnih osoba Zadarske nadbiskupije. No, u zadarskoj Crkvi posebno se štuju blagdani sv. Šime i sv. Stošije, na sv. Krševana obilježava se Dan Grada Zadra, dok su četvrti zadarski zaštitnik Zoilo i biskup Donat s vremenom stavljeni na marginu i pomalo zaboravljeni.