Vedran i Dražen su živi, slobodni ljudi. Objavom o nepostojanju osobe raskinuli su sve veze između njih i, kažu, fiktivnog entiteta države.

Pokret slobodnog čovjeka nije novost u svijetu - u Kanadi ima 30ak tisuća takvih ljudi, u SAD-u i više, a nagađa se o čak 200 tinjak tisuća u Italiji.

Verzija pokreta stigla je i u Hrvatsku, a Dražen je pionir, jedan od prvih živih ljudi. Svoju ideju je razvio u Stobreču. Ekipa RTL-ove "Potrage" ragovarala je s njim.

“Što znači živi čovjek? U nekom smislu u kojem se mi hvatamo ideje živog čovjeka zapravo kažemo da smo van institucionalni jer institucija kao takva ne prepoznaje to pitanje živog čovjeka”, rekao je Dražen.

“U suštini smo mi svi živi ljudi. Radi se o toj nekoj igrici na što pristajemo i koje uloge preuzimamo u životu kako bi jedni s drugima živjeli i komunicirali”, kazao je Vedran.

Premisa je sljedeća: država i njezine institucije su tvrtke koje posluju s osobama, a ne živim ljudima.

“Sistem uređen kao poslovanje i svi mi svojim rođenjem dolazimo na ovaj svijet i onda rodnim listom država kreira tvrtku preko koje onda može poslovati sa živim ljudima”, rekao je Vedran.

Država, objašnjavaju živi ljudi, ima D-U-N-S broj koji može biti dodijeljen jedino tvrtkama i zato ljudi s njom nemaju ništa drugo nego poslovan odnos. Država, tvrde, u biti ne postoji.

“Bilo koji segment života sada kada gledaš iz te perspektive, u biti ono javlja ti se uzbuđenje, sada ponovo možeš osmisliti kako ćeš postići neke lijepe stvari”, kazao je Vedran  Miočić – Stošić.

Više pogledajte u prilogu RTL-ove "Potrage".