Nada Bosnić od djetinjstva u istom stanu živi od kad se 70-tih zgrada gradila. Kaže, kad se društveno vlasništvo prodavalo po nikad povoljnijim uvjetima, nesreća je htjela da je njenu obitelj pogodilo siromaštvo. Nisu imali čime kupiti stan, pa je zgrada u papirima ostala državi, za što je nakon smrti roditelja morala plaćati najam.

Nagomilalo se tu duga, no skidanjem trećine mirovine ga je prepolovila, ali svejedno mora van. "Imam obiteljsku mirovinu od pokojnog izvanbračnog supruga 1.500 kuna. S obzirom da se radi o pojedincu i državi, tj. Hrvatski zavod za mirovinsko što je isto, sudit će se u njihovu korist, a ne moju. Svejedno će ići ovrha i pored toga što se između mene i HZMO-a vodi spor povodom tužba radi vlasništva upravo nad tim stanom", rekla nam je Nada Bosnić.

Svjedoci današnje deložacije tvrde da je sve izvedeno na najpodliji način.

"Na najgori, najnehumaniji i najpodliji mogući način. Tako što je dobila poziv na sud i dok je ona bila na sudu mijenjali su bravu i zauzimali stan, ovrhovoditelj i HZMO. Kao da su psa izbacili. Valjda da su psa izbacili pobrinuli bi se za njega", opisala je Jasminka Adžić Sikirić. U međuvremenu gospođa Bosnić iznajmila je sobičak na korištenje za mjesec dana. Što će s njom biti dalje, kaže da ne zna. Bijesni Zadrani koji su pratili događaj pričaju, da se istodobno, u istoj državi donose zakoni o spašavanju onih koji duguju milijarde, a još uvijek žive u svojim dvorcima. Doslovno.