Nakon kratke i teške bolesti u noći sa subote na nedjelju umro je Ivica Račan, bivši hrvatski premijer i donedavni predsjednik SDP-a.

Ivica Račan, dugogodišnji vođa SDP-a, najjače oporbene stranke, bivši predsjednik hrvatske Vlade i nekadašnji čelnik Saveza komunista Hrvatske, rođen je 24. veljače 1944. u Ebersbachu u Njemačkoj.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1970. godine, a do 1974. radi kao istraživač na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.

Između 1972. i 1982. godine član je Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Iduće četiri godine direktor je političke škole u Kumrovcu. Član Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije Račan je bio u razdoblju od 1986. do 1989. gdje se zajedno sa slovenskim članovima zalagao za politički pluralizam.

U prosincu 1989. godine izabran je za predsjednika Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, kada je najavio prve višestranačke izbore u Hrvatskoj.

U siječnju 1990. Račan je predvodio hrvatsko izaslanstvo Saveza komunista na 14. kongresu SKJ u Beogradu. Ondje se otvoreno sukobio sa Slobodanom Miloševićem, njegovim ultranacionalistima i dogmatskom većinom, nakon čega je s hrvatskim izaslanstvom te zajedno sa slovenskim izaslanicima napustio Beograd.

Iste 1990. godine Račan organizira prve demokratske izbore u Hrvatskoj i mirno predaje vlast tadašnjem pobjedniku na izborima HDZ-u, nakon čega je kao saborski zastupnik na čelu SDP-a cijelo desetljeće djelovao u oporbi.

Kao zagovornik demokratske struje u bivšem Savezu komunista Hrvatske 1990, reformira i preimenuje stranku u SKH-SDP (Stranku demokratskih promjena). Od sljedeće godine stranka djeluje pod imenom Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP).

Na izborima 1992. i 1995. Račan je ponovno izabran za zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog sabora.

Od 1995. do 1997. nastavlja graditi SDP kao snažnu opoziciju vladajućem HDZ-u.

U kolovozu 1998. Račan je potpisao sporazum s predsjednikom Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) Draženom Budišom o suradnji na izborima 2000. Istodobno doprinosi okupljanju i suradnji šest glavnih oporbenih stranaka radi jačanja njihova položaja i razvoja demokracije u Hrvatskoj.

U prosincu 1999. Račan ulazi u izbornu kampanju za Zastupnički dom Sabora s HSLS-om kao koalicijskim partnerom. Početkom siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a na izborima osvaja većinu zastupničkih mjesta u Saboru.

Nakon pobjede na parlamentarnim izborima, 27. siječnja 2000. postaje premijerom hrvatske Vlade, koja popravlja tada narušene odnose Hrvatske s međunarodnom zajednicom. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001, kojim se prvi puta uspostavljaju ugovorni odnosi Hrvatske i EU-a, predstavlja značajan korak na putu Hrvatske prema EU-u.

Za četverogodišnjeg mandata premijera koalicijske Vlade Račan je bio suočen s brojnim kritikama, kako je i sam govorio, i slijeva i zdesna. Tadašnji je rad Vlade bio otežan oporbenim kritikama zbog suradnje s Haškim sudom, ali i lošim unutarkoalicijskim odnosima. Ipak nova vlast pod njegovim vodstvom započinje značajne procese na afirmaciji Hrvatske u Europi, a na domaćem planu više razvojnih i reformskih projekata.

Nakon poraza na izborima u studenome 2003. ostao je predsjednikom SDP-a i zastupnikom u parlamentu.

Na Devetoj Konvenciji SDP-a 8. svibnja 2004. ponovno je izabran na čelo stranke.

Odlukom Sabora 2005. imenovan je predsjednikom Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom.

Ivica Račan podnio je, zbog bolesti, 11. travnja 2007. ostavku na dužnost predsjednika SDP-a.

Ivica Račan preminuo je u noći 29. travnja 2007.