Amerikanci namjeravaju u sljedeća dva mjeseca napokon zatvoriti i zadnju stranicu knjige zvane bivša Jugoslavija. Prioritetni američki cilj u regiji je da Hrvatska, Albanija i Makedonija u paketu što prije uđu u NATO

Emocije eksplodiraju Srbijom kao bombe. Opća frustracija veća je i od one viđene u razdoblju uspona Slobodana Miloševića od 1988. do početka devedesetih kad je »mitingašenje« bilo svakodnevni dio srpskog političkog života, piše Vjesnikov vojni analitičar Fran Višnar.

Nakon što održe vatrene govore, sadašnji vođe Srbije morat će vrlo brzo objasniti svom narodu i u kakvoj se geopolitičkoj situaciji nalazi Srbija. Unatoč velikom diplomatskom otporu sa srpske strane i negiranju stvarnosti, Kosovo je definitivno otišlo, i to uz presudnu američku potporu.

Amerikanci namjeravaju u sljedeća dva mjeseca napokon zatvoriti i zadnju stranicu knjige zvane bivša Jugoslavija. Prioritetni američki cilj u regiji je da Hrvatska, Albanija i Makedonija u paketu što prije uđu u NATO.

Za Makedoniju NATO je jedini oslonac jer se ta zemlja našla u sendvič-situaciji. Međuetničku ravnotežu i kanaliziranje želja Albanaca u Makedoniji može održavati i usmjeravati samo moćni NATO-saveznik izvana.

Jedino Amerikanci mogu obuzdati dobro organizirani separatistički pokret Albanaca u zapadnoj Makedoniji. S Albanijom u NATO-u, apsolutnom kontrolom Kosova i s jasno prozapadnom vladom u Skopju, SAD osigurava stabilnost u regiji i stvara podlogu za odlučnu intervenciju dođe li do većeg ili manjeg pogoršanja u pojedinim državama. Albanija sa 3,6 milijuna stanovnika drži vojsku od 11.000 ljudi.

Neovisno Kosovo (1,8 milijuna stanovnika) može raspolagati s tri do pet tisuća profesionalnih vojnika plus još nekoliko tisuća ročnika koji bi služili vojni rok između 10 i 12 mjeseci. Albansku i kosovsku vojsku Amerikanci će angažirati u gotovo svim misijama NATO-a i UN-a širom svijeta. Činjenica da je Afganistan prvi priznao neovisnost Kosova svjedoči tome u prilog.

Albanija je u tu zemlju u snage ISAF-a već poslala 138 vojnika što se uskoro može očekivati i od Hashima Thaqija. Albanci s Kosova morat će (a to će učiniti sa zadovoljstvom) vratiti dug neprocjenjivoj američkoj pomoći na putu prema neovisnosti. Nekadašnji pripadnici OVK i Kosovskog zaštitnog korpusa (obučeni i opremljeni na američki način) patrolirat će ulicama Kabula, boriti se protiv talibana u južnim afganistanskim pokrajinama, biti uz bok američkim marincima u Bagdadu i unutrašnjosti Iraka i ići svuda gdje je u mirovnim misijama i nametanje mira potrebno čvrsto, motivirano i lojalno ljudstvo čiji časnici neće paničariti i podviti rep kad im vojnici počnu ginuti.

Sigurnost Kosova i njegove granice jamčit će NATO. I tu je vodeća američka uloga nezaobilazna. Trenutno, Amerikancima na Kosovu ne treba više od dvije tisuće vlastitih vojnika. Ako zatreba, SAD lako može dopremiti pojačanja. Jer, Amerikanci se na »kosovom polju« nisu zadovoljili samo šatorskim smještajem.

Kod Uroševca podigli su operativno-taktičku bazu Bondsteel (nazvanu prema Jamesu Bondsteelu, heroju Vijetnamskog rata) koja je prototip američkih modernih vojnih uporišta u 21. stoljeću na stranom tlu. Snimci iz zraka pokazuju da je riječ o ozbiljnom vojnom objektu čiji karakter nije privremen. Amerikanci se tu ukopavaju na duže staze. Bazu su opasali sigurnosnim senzorima najnovijih tipova. Unutar tog vojnog tabora sve je složeno vrlo funkcionalno. Nastambe za vojnike i zapovjedni kadar posjeduju klima-uređaje i sanitarni čvor kakvog nema nigdje na Kosovu.

Čitava baza je »samodovoljna« jer ima vlastite izvore energije koji ne ovise o dobavi iz nesigurne okoline i slabašne kosovske infrastrukture. Struju 24 sata na dan daju najsuvremeniji agregati, a vodu crpe i pročišćavaju uređaji kakvi će se jednog dana instalirati na Mjesecu. Spremnici za sve vrste goriva i plina smješteni su pod zemljom, kao i skladišta sa streljivom, hranom i stotinama tisuća boca prirodne i mineralne vode.

Borbeni, transportni i sanitetski helikopteri mogu sletjeti na više mjesta »unutar žice«, a sve osiguravaju sustavi lake protuzračne obrane. Kontejnerska vojna bolnica, protupožarna zaštita i besprijekorna intendantura još su jedan ukras baze koja ne štiti samo Kosovo, nego i cijelu regiju.

Kuhinje nalik McDonald'sovim restoranima, blagovaonice koje imaju više mjesta nego svi hoteli na Kosovu, rekreacijski čvorovi za odmor osoblja pokazuju da je funkcija baze primiti daleko više vojnika nego što ih ima danas. U bazi najvrjedniji su zapovjedni centar, uređaji za navođenje i praćenje lovačko-bombarderskog zrakoplovstva koje stiže s nosača aviona i iz Italije, te komunikacijske sprave koje svoje antene okreću u svim smjerovima.

Dođe li do napada na Kosovo izvana, iz te supermoderne pretorijanske baze pokrenut će se vojni stroj osposobljen za eliminaciju agresije u začetku

Kad Makedonija uđe u NATO (mora prije toga riješiti spor s Grčkom oko imena), Amerikanci će tamo dobiti nekoliko već postojećih, dobrih vojnih baza koje će uz nešto prepravki zadovoljiti njihove visoke i skupe standarde. Tada će oni biti nadzornici međuetničkih odnosa u zemlji. Makedonci će ih dočekati s olakšanjem i zahvalnošću, a Albanci s poštovanjem i ljubavlju.

Za razliku od Rusije koja zasad samo verbalno štiti Srbiju, Amerikanci su u tom dijelu Balkana u znatnoj prednosti jer su fizički već nazočni, a politički, njihov utjecaj je neupitan. Rusija se tek mora odlučiti hoće li u Srbiju uz industrijske, podizati i vojne instalacije i isplati li joj se to uopće.

Kosovo će se smjesta uključiti u američki lanac borbe protiv međunarodnog terorizma. Kosovska vlada dobit će i sredstva za održavanje policijskih snaga jačine do 7000 ljudi koji će se morati početi ozbiljno baviti i suzbijanjem krupnog kriminala.

Amerikanci se u to neće mnogo petljati, niti trošiti vlastite ljude. Taj zadatak prepušten je samim kosovskim Albancima, što će biti izuzetno teško s obzirom na ukorijenjenost ilegalnih poslova na tim prostorima koji su za dio stanovništva tradicija.

Amerikanci ne žele da ih na Kosovu išta ugrožava s leđa i bokova, bilo da se radi o lokalnim narkobosovima, trgovcima drogom i ljudima ili naoružanim ilegalnim paravojnim skupinama.

Stoga će kad bude trebalo snažno pritiskati sve nadležne kosovske državne institucije jer neovisnost Kosova ipak nije prava, nego nadzirana. A s Amerikancima »nema labavo«. Kad ti oni dišu za vratom ili radiš kako treba ili gubiš njihovu potporu i ostaješ prepušten svojoj sudbini i vlastitom izboru. Stoga je američki stav prema Kosovu nedvosmislen: ako Albanci izgube povjerenje u sebe, Amerika gubi utjecaj kod njih.