Stajalište Ustvanog suda je da su uvjeti te odredbe zakona preteški za vlasnika

Republika Hrvatska je ovih dana ponovno odbila zahtjev za vraćanjem trajnih vlasničkih prava zaštićenih najmoprimaca u stanovima u privatnom vlasništvu. Zaštićeni najmoprimci u svom pozivu na protest kažu da su im ta prava oduzeta Zakonom o najmu stanova, te traže da im se kao bivšim nosiocima stanarskih prava u stanovima u privatnom vlasništvu omogući otkup tih stanova.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kaže da takav zahtjev nije moguće ispuniti jer je u suprotnosti sa Ustavom RH koji jamči nepovredivost privatnog vlasništva. Nadalje, pretvaranjem stanarskog prava u pravo najma nisu povrijeđene odredbe Ustava, što je potvrđeno odlukama Ustavnog suda RH od 31. ožujka 1998., 9. veljače 2005. i 25. siječnja 2006. Nisu, također povrijeđene ni odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što proizlazi iz odluka Europskog suda za ljudska prava, a prva takva odluka donesena je 5. listopada 2000.

U MZOPUG-u kažu da odluka Ustavnog suda Hrvatske na koju se u svom apelu poziva Savez udruga stanara Hrvatske odnosi se u ovom slučaju na čl. 40 stavak 2 Zakona o najmu koji govori o kriterijima za osiguravanje drugog stana zaštićenom najmoprimcu u slučaju kada vlasnik želi useliti u svoj stan.

Stajalište Ustvanog suda je da su uvjeti te odredbe zakona preteški za vlasnika. Ustavni sud ni u jednoj odluci ili rješenju nije utvrdio da se stanovi u privatnom vlasništvu na kojima je postojalo stanarsko pravo moraju prodati zaštićenim najmoprimcima, odnosno omogućiti im otkup.

Ustavni sud Hrvatske u presudi u predmetu o zahtjevu koji su podnijeli zaštićeni najmoprimci podsjeća da prava zajamčena na temelju članka 8. Konvencije ne obuhvaćaju pravo kupnje već da štiti pravo osobe na korištenje njezinog doma, a što je kroz institut zaštićenog najma učinjeno.

Europski sud je sve prigovore zaštićenih najmoprimaca proglasio nedopuštenim. Prema mišljenju Europskog suda njihov status nije sporan u smislu prava zaštićenih Konvencijom, a razina zaštite uspostavljena Zakonom o najmu više je nego dovoljna.

Sud nadalje smatra da kada bi osobe koje stanuju u stanu koji je u privatnom vlasništvu imale pravo kupiti taj stan vlasnici tih stanova bi bili izloženi prinudi.